Na 63. izdanju Goranova proljeća, održanom na prvi dan proljeća u rodnom mjestu Ivana Gorana Kovačića, domaća je književna scena proslavila dvoje laureata.
Milko Valent, višestruko nagrađivani prozaik, pjesnik i dramatičar, ponio je Goranov vijenac za sveukupan doprinos hrvatskom pjesništvu. U obrazloženju je Andrijana Kos-Lajtman istaknula kako autor „ispoljava izrazit angažman u procesu tekstualne izvedbe koju inovira zadivljujućom, uvijek svježom energijom”, dodavši da je Valent najpoznatiji po „radikalnoj slobodi tematiziranja seksualnosti i erotike” te buntovnom duhu koji ga približava Janku Polić Kamovu.
Nagradu Goran za mlade pjesnike odnijela je Karla Kostadinovski za rukopis „Sebevražda”. Kritičarka Marija Skočibušić opisala je zbirku kao „autoironičnu kroniku propadanja i preživljavanja” u čijem se motivskom tkivu prelamaju obiteljske traume, bolest, anksioznost i nesiguran rad „ukorijenjeni u postpandemijski, digitalno ubrzani kapitalizam”. Prema njezinim riječima, rukopis se izdvaja time što „ne pokušava biti ‘angažiran’ u očekivanom smislu, već u registru koji je histeričan i nerijetko sulud, a istodobno neopterećen i nepretenciozan”.
Manifestacija, koja tradicionalno pada na Svjetski dan poezije i Kovačićev rođendan, ponovno je pretvorila Lukovdol u središte hrvatske lirike. U intimnoj atmosferi Goranove rodne kuće laureati su čitali stihove, a publika je dugotrajnim pljeskom pozdravila njihovu umjetničku hrabrost i društvenu pronicljivost.
Ovom dodjelom Goranovo proljeće još je jednom potvrdilo svoju ulogu najuglednije pjesničke smotre u zemlji, ističući generacijski raspon i tematsku raznolikost suvremene hrvatske poezije.