Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović poručio je na zagrebačkoj storytelling večeri „Među policama”, središnjem programu Mjeseca hrvatske knjige, da je „teže nego ikada biti pisac ili pripovjedač” jer publika pliva u golemom mnoštvu sadržaja i pažnju joj je sve teže zadržati.
Govoreći o vlastitim čitateljskim navikama, Milanović se prisjetio Dječje knjižnice Marin Držić, gdje je prvi put posudio knjigu „Doktor Jojboli”, te priznao da se i danas vraća klasicima, iako ga „Zločin i kazna” više ne oduševljava kao nekoć. „Priču vam neću pričati. Ako vas zanima prava priča, pogledajte film Roba Reinera Stand by Me”, rekao je, naglasivši da sam sebe ne vidi kao vrsnog pripovjedača, ali iznimno cijeni one koji to jesu.
Na pozornici su mu se pridružili i nagrađivani pisac Ivica Prtenjača te ravnatelj Instituta za društvena istraživanja Boris Jokić. Prtenjača je opisao kako je sve krenulo kada se u trećem razredu osnovne škole upisao u literarnu grupu, dok je Jokić podsjetio na putovanje kroz knjižnice – od jarunske, preko Zapadne Virginije, do Cambridgea i Osla – te poručio: „U trenutku kada u ovoj zemlji umire svjetlo, knjižnice su mjesto gdje to svjetlo treba zasjati.”
Svoja su iskustva podijelile i knjižničarke.
• Isabella Mauro iz Hrvatskog centra za dječju knjigu prisjetila se inozemnog stručnog skupa na kojem je predstavljala zagrebačke knjižnice.
• Verena Tibljaš iz Ogranka Trsat Gradske knjižnice Rijeka ispričala je tri kratke priče u kojima su glavni junaci – muškarci knjižničari.
• Ivanka Ferenčić Martinčić, ravnateljica Narodne knjižnice Virje, priznala je da se u digitalnom dobu najveći izazov svodi na isto: „zaljubiti djecu u čitanje i njihovu vlastitu maštu”.
Večer je zaključena porukom da priče nikada nije dovoljno i da knjižnice ostaju bastion kreativne slobode čak i u digitalnom okruženju.
