Prosječna koncentracija mikroplastike u Jadranu doseže oko 250 000 čestica po četvornom kilometru, a u nekim područjima, poput rovinjskog akvatorija, brojke se penju i na 600 000.
Victor Stinga Perusco iz Centra za istraživanje mora IRB-a ističe razmjere problema: „Ako uopće nađemo jedan komad, to je minus. Znači da je prisutna, bila bi najbolje da nema niti jednog komada. Do sada, sve uzorke koje sam odradio su imali mikroplastiku.”
Prema njegovim riječima, količina mikroplastike neprestano raste: „Broj cijelo vrijeme raste jer imamo novi unos; dok se proizvodi plastika, možemo biti sigurni da ta plastika u nekom trenu završi u moru.”
Nevidljiva vlakna dolaze ponajprije iz kućanstava – svakim pranjem perilice rublja u more se ispuštaju nove čestice. One ulaze u organizme riba i drugih morskih bića, a zatim putem prehrane završavaju i u ljudskom organizmu.
Znanstvenici napominju da utjecaj mikroplastike na zdravlje ljudi još nije dovoljno istražen, no upozoravaju da čestice mogu prenositi opasne kemikalije kroz cijeli hranidbeni lanac.