U godini kada se navršava deset godina od smrti Arsena Dedića, njegov sin, pijanist Matija Dedić, ponovno je u središtu pozornosti podsjećajući na zajedničku glazbenu ostavštinu koja je obilježila hrvatsku kulturu.
Matija je od oca, kako sam kaže, naslijedio „najvažniju stvar u životu” – njegovu „religiju” glazbe. U vremenu koje karakterizira nasilje i vulgarnost, Arsenova nježna poezija i način na koji ju je darivao publici ostaju dragocjeni, dok Matijini klavirski aranžmani legendarnim pjesmama poput „Ono sve što znaš o meni”, „Tvoje nježne godine” i „Otkako te ne volim” daju novi sjaj.
Prisjećajući se ljeta 2014., Matija evocira koncert na Dubrovačkim ljetnim igrama u Kneževu dvoru, gdje je Arsen prvi put nastupio na tom prestižnom festivalu. Dobar dio programa otpjevao je uz pratnju sina, kojega je publici predstavio riječima da je „bolji od njega”.
„Bio je to vrlo dug put. Pridružio sam se ocu tek 2005., u 32. godini. Iskreno, bio sam sigurno spreman i nekoliko sezona ranije… Dosta sam rovario i tražio put dok nisam dočekao tu rečenicu, da me Arsen predstavi riječima ‘onaj koji je bolji od mene’”, ispričao je Matija u rujnu 2015. u Korčuli, manje od mjesec dana nakon očevih posljednjih stihova. Dodao je i kako mu je žao što je „puno više takvih pohvala u životu čuo od drugih ljudi nego od njega samog”, prisjećajući se uz osmijeh da „takvi su bili i takvi jesu dalmatinski očevi”.
Današnja publika time dobiva rijetku priliku čuti kako se kroz klavirske dionice sina nastavlja puls očevih stihova. Dvorac koji Arsenove riječi grade ostaje otvoren – Matija ga svakim tonom proširuje, dokazujući da je glazba doista njihova zajednička, neuništiva religija.
