Susret irskog premijera Micheála Martina i američkog predsjednika Donalda Trumpa sljedećega tjedna u Ovalnom uredu, uz tradicionalno uručivanje zdjele djeteline, mogao bi biti sve samo ne uobičajena proslava Dana sv. Patrika.
Tradicionalno veselo irsko-američko druženje ove je godine opterećeno nizom prijepora: od različitih pogleda na Bliski istok i američke akcije protiv Irana, preko irskih prihoda od poreza američkih tehnoloških i farmaceutskih divova, do pooštrenih mjera američke imigracijske službe prema irskim državljanima.
„Sigurna sam da premijer ima plan, ali i najbolje smišljeni planovi mogu propasti kada kročite kroz minsko polje”, upozorava Trina Vargo, predsjednica organizacije US-Ireland Alliance. Ona procjenjuje da će Martin, želeći ostati u Trumpovoj milosti, vjerojatno isticati predsjednikovu strast prema golfu, premda priznaje: „Mrzim plámás (dodvoravanje), ali to je ono na što predsjednik reagira.”
Pritisak iz domovine
Oporbene stranke u Dublinu traže da Martin otvoreno prozove američku administraciju zbog, kako je irska predsjednica Catherine Connolly opisala, „namjernih napada na međunarodno pravo” u Iranu. Prva ministrica Sjeverne Irske Michelle O’Neill već je najavila da neće prisustvovati svečanosti u Bijeloj kući.
Istodobno, irska je javnost podijeljena. Istraživanje javnog mnijenja pokazalo je tijesnu potporu Martinovu odlasku u Washington, no jasnu većinu protiv bilo kakvog poziva Trumpu da u rujnu posjeti Irish Open na svom golf-odmorištu u Doonbegu.
Bivši premijer Leo Varadkar smatra da Martin mora pažljivo balansirati: ne izazvati Trumpa, a ipak prenijeti irske zabrinutosti. Bivši veleposlanik u SAD-u Dan Mulhall slaže se da frontalni sudar nema smisla. „Nećete ga uvjeriti da griješi”, kaže Mulhall, dodajući da se u kabinetu već brusi govor koji bi trebao „odraziti naše stajalište, a da lava ne povuče za brk”.
Ekonomske mrkve i povijesna nostalgija
Kako bi omekšao sugovornika, Dublin u Washington dolazi i s paketom vrijednim 6,1 milijardu dolara budućih ulaganja irskih tvrtki u Sjedinjenim Državama. Dužnosnici pritom podsjećaju da čak 23 američka predsjednika vuče irske korijene – sentiment koji je desetljećima održavao zelenu nit prijateljstva od prvog poklona djeteline Harryju Trumanu 1952. godine.
No demografske promjene i nova politička realnost učinile su da taj sentiment više nije samorazumljiv. Kako rezimira Vargo, Trumpovo oko još se nije ozbiljno okrenulo prema Irskoj, „a Irska se može samo nadati da tako i ostane”.
