CAVTAT – Prijedlog izgradnje marine sa 150 vezova i hotelsko-apartmanskog resorta kapaciteta oko 900 kreveta (260 smještajnih jedinica) u dosad netaknutoj uvali Cavtata ponovno je rasplamsao raspravu o modelu razvoja hrvatske obale.
Prema dostupnoj dokumentaciji, projekt predviđa potpunu betonizaciju sadašnje prirodne plaže. Stručnjaci upozoravaju da bi time bio izgubljen vrijedan obalni ekosustav i narušena podmorska dinamika strujanja sedimenta. Uz fizički zahvat, navode se i dugotrajni pritisci: kronično onečišćenje crnim i sivim vodama iz plovila, biocidni bakreni premazi, ulja te pojačana buka motora koja remeti morsku faunu.
Postojeća kanalizacija Cavtata funkcionira u takozvanom „prethodnom stupnju”, što znači da uklanja samo krupne nečistoće. Organska tvar, hranjivi spojevi i patogeni, ističu sugovornici, nastavljaju se ispuštati u more, trošiti kisik i zamućivati vodu. Predložena kompenzacija – uređenje susjedne plaže – ne pokriva gubitak izvornog staništa niti smanjuje opisane izvore onečišćenja.
Investitor projekt brani ekonomskim argumentom: dolaskom nautičara visoke platežne moći Cavtat bi se, tvrdi se, pozicionirao kao premium destinacija. No turističke analize ističu paradoks – isti gosti sve češće biraju lokacije s autentičnim krajolikom i mirnijim identitetom. Prenapučenost, homogenizacija ponude i gubitak lokalnog karaktera dugoročno smanjuju konkurentnost destinacije, a kroničan manjak radne snage dovodi u pitanje operativnu održivost tako velikog kompleksa.
Lokalna zajednica upozorava na asimetriju koristi i troškova. Dok prihod – u obliku pristojbi i najma vezova – velikim dijelom odlazi investitoru, stanovnici bi snosili ekološke posljedice i ostali bez slobodnog pristupa jedinoj preostaloj prirodnoj plaži. Aktivisti naglašavaju da bi odobrenje ovakvog zahvata postavilo opasan presedan za sve preostale netaknute uvale Jadrana.
Dodatnu kontroverzu stvara pravni okvir: lokacijska dozvola ishođena je prije stupanja na snagu novog Zakona o prostornom uređenju, koji strože ograničava gradnju na prirodnim plažama. Ministarstvo prostornoga uređenja poručilo je da konačna dozvola mora biti usklađena s aktualnim propisima, no kritičari tvrde da se pravni „prazni hod” između donošenja i primjene zakona sustavno koristi za prolazak zastarjelih projekata.
Pobune mještana Cavtata prate trend civilnog otpora koji se, od Ilovika do Dajle, pokušava izboriti za ravnopravno sudjelovanje u planiranju obale. Ključno pitanje i dalje ostaje: hoće li se razvoj Jadrana voditi kratkoročnom monetizacijom prirodnih resursa ili modelom koji spaja ekonomski interes, ekološku otpornost i pravo lokalnih zajednica na očuvanje prostornog identiteta?