Hrvatska ima svoga predstavnika u iznimno ekskluzivnom nogometnom društvu. Samo sedam igrača u povijesti uspjelo je postići pogodak i u finalu Svjetskog prvenstva i u finalu Lige prvaka (nekada Kupa prvaka), a među njima je i Mario Mandžukić.
Napadač iz Slavonskog Broda 2013. je za Bayern pogodio u finalu protiv Borussije Dortmund, a četiri godine poslije zabio je spektakularne škarice za Juventus protiv Real Madrida – jedini je pritom koji je to učinio za dva različita kluba. Krunu karijere začinio je 2018. golom Francuskoj u moskovskom finalu SP-a.
Uz Mandžukića, listu čine:
• Juan Alberto Schiaffino – Urugvajac je 1950. utišao Maracanu pogotkom Brazilu, a 1958. još jednom bio strijelac, sada u finalu Europskog kupa s Milanom.
• Ferenc Puskás – mađarska ljevica zabijala je u finalu SP-a 1954. te u finalima Europskog kupa 1960. i 1962. za Real Madrid.
• Zoltán Czibor – još jedan član „Lake konjice”; nakon mreže Njemačke 1954., 1961. je pogodio za Barcelonu u završnici Kupa prvaka.
• Gerd Müller – „Der Bomber” donio je Zapadnoj Njemačkoj titulu 1974., a samo mjesecima prije tresao je mrežu u finalu s Bayernom.
• Zinédine Zidane – dvostruki strijelac u pariškom finalu 1998. i autor nezaboravnog voleja u Glasgowu 2002. kojim je Real Madrid srušio Bayer Leverkusen.
• Lionel Messi – pogoci Manchester Unitedu 2009. i 2011. već su ga svrstali među besmrtnike, a naslov svjetskog prvaka potvrdio je golom Francuskoj u Dohi 2022.
Sedmoricu povezuju različite epohe, stilovi i nogometni kontinenti, ali isti pečat – sposobnost da pod najvećim reflektorima pronađu put do mreže. Mandžukićev doprinos hrvatskoj nogometnoj priči tako stoji uz rame najvećima koje je igra ikad imala.
