Područna škola u Raštanama Gornjim proživljava neočekivani preporod: ove je jeseni školske klupe ispunilo 14 prvašića, dok su ih lani bile tek troje. Prije četiri godine u prvi je razred krenula samo jedna učenica i nastavničko se osoblje pribojavalo mogućeg gašenja škole.
"Ne znamo kad smo zadnji put imali ovakav broj. Škola je svojedobno bila na klimavim nogama", prisjeća se učiteljica Damira Radas.
Rast broja učenika rezultat je povratka hrvatskih obitelji iz inozemstva te dolaska mladih parova koji su gradske adrese zamijenili seoskom idilom Ravnih kotara.
• Braća Luka i Leo Srdarević doselila su iz Njemačke. „U Raštanama mogu uvijek ići van; u Njemačkoj smo živjeli u stanu daleko od igrališta, a ovdje mi je ispred kuće”, kaže devetogodišnji Leo čiji otac još radi u Njemačkoj.
• Šestogodišnji Mateo Bubalo stigao je iz Italije. „Išao sam prije biciklom, ali su mi se probušile gume. Sad se vozim romobilom”, priča Mateo, zadovoljan što u Raštanama nema prometne vreve.
• Prvašica Evita Mikulić najviše cijeni što "ima najviše prijatelja" i što se svakodnevno može igrati s njima.
Učiteljica Radas primjećuje i povratak obitelji iz hrvatskih gradova: „Neki su se vratili iz Zagreba, Benkovca ili Zadra; selo im je jednostavno draže.”
Djeca ističu blizinu igrališta, prirodu i mnoštvo životinja kao glavne razloge zbog kojih im se novi dom sviđa, a mali Mateo već planira budućnost – želi postati frizer za pse.
Nagla popunjenost razreda unijela je optimizam u cijelu zajednicu. Za ravnokotarsko selo koje je donedavno strahovalo za opstanak škole, dječja graja postala je najbolji dokaz da se život vraća na selo.