Nekadašnji simbol hladnoratovske podjele, selo Mödlareuth na granici Bavarske i Tiringije, 9. studenoga otvara Njemačko-njemački muzej Mödlareuth – točno na 36. obljetnicu rušenja Berlinskog zida.
"Bili ste svjedoci nečovječne podjele koja je raskidala obitelji i od susjeda činila strance", poručio je stanovnicima njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier prilikom službenog otvaranja početkom listopada, kada izložba još nije bila dovršena.
Selo sa svega pedesetak duša prozvano je „Mali Berlin” jer ga je plićak potoka razdvajao jednako tvrdo kao betonski zid što je 1 400 kilometara dugu granicu između Zapadne Njemačke i DDR-a pretvarao u smrtonosnu liniju. Više od 300 ljudi poginulo je pri pokušaju bijega u ruralnim dijelovima, dvostruko više nego u glavnom gradu; čak 95 % pokušaja završilo je neuspjehom.
Povijest podjele • 1810. – selo nastaje na dodiru Kraljevine Bavarske i kneževine Reuss. • 1945. – sovjetske trupe podižu prve drvene kolce uz potok; Amerikanci ih ubrzo potiskuju natrag istočno. • 1952. – barikade od bodljikave žice zatvaraju granicu. • 1966. – niče betonski zid s minskim poljem, zaprekama za tenkove i stražarnicama.
Stanovnici su se mogli samo s obližnjeg brežuljka vidjeti i mahati; na istočnoj strani i to je bilo zabranjeno. Jedna se žena našla na listi Stasija jer je na čestitku "Sretna nova godina" odgovorila – "I vama".
Muzej iznutra Ravnatelj Robert Lebegern godinama je prikupljao svjedočanstva i predmete. Kustosi su uz pomoć seljana ostavili dio izvornog zida te dvije stražarske kule. Izložba donosi multimedijske prikaze ključnih događaja, a kompleks nadopunjuju kino-dvorana, suvenirnica, kafić i veliko parkiralište.
Novi val posjetitelja Već osamdesetih Mödlareuth je primalo oko 15 000 znatiželjnika godišnje; među njima je 1983. bio i tadašnji američki potpredsjednik George Bush. Popularnost je ponovno porasla nakon televizijske serije „Tannbach”, inspirirane selom. Muzej će, vjeruje Lebegern, privući novu generaciju turista, ali i podsjetiti na cijenu podjela.
Danas selo i dalje ima dva poštanska broja, dvije registarske oznake i dva nadležna policijska zapovjedništva. Kada je Steinmeier simbolično zakoračio preko potoka, jedan ga je policijski odred predao drugome – znak da je povijest otišla dalje, ali da granice u glavama tek treba prijeći.