VUKOVAR – Marija Šestan već punih 34 godine pokušava doznati istinu o sudbini sina Tomislava, tada 21-godišnjeg pripadnika Turbo voda, koji je nestao nakon pada Vukovara 1991.
Posljednji put ga je, prisjeća se, vidjela u skloništu Borovo commercea, privremenoj bolnici smještenoj u srpnju ratnih zbivanja. Svjedoci navode da je na Trpinjskoj cesti izdvojen iz kolone branitelja, civila, žena i djece te dobio zapovijed da ranjenu ženu unese u autobus. Istoj je ženi, kaže Marija, darovao sat; ona ga je godinama poslije predala policiji i ispričala kako ju je Šestan nosio ranjenu prije nego su ga uniformirane osobe odvele u nepoznato.
Marija danas razmišlja kako bi njezin sin, da je preživio, imao 55 godina i možda već unučad. U petak je s članicama udruge Vukovarske majke polaganjem vijenaca obilježila Međunarodni dan nestalih osoba i Dan sjećanja na nestale u Domovinskom ratu.
Prema podacima Ministarstva hrvatskih branitelja, Hrvatska još traga za 1 356 nestalih osoba te za mjestom ukopa posmrtnih ostataka 388 poginulih, što ukupno čini 1 744 neriješena slučaja iz Domovinskog rata. Unatoč brojnim ekshumacijama i identifikacijama, pitanje nestalih ostaje najteže neriješena posljedica agresije na Hrvatsku 1991.
„Ne mogu ni zamisliti svog sina s 34 godine. Imao je samo 21 kada je nestao i od tada mu se gubi svaki trag”, govori Marija, nadajući se da će konačno saznati gdje počiva njezin Tomislav.