Posmrtni ostaci francuskoga dragovoljca Domovinskog rata Jean-Michela Nicoliera napokon su identificirani i pokopani gotovo 34 godine nakon što je ubijen na Ovčari. Njegova majka Lyliane Fournier za RTL je ispričala kako joj taj trenutak donosi mir, ali ne i konačno zatvaranje rane.
„Posljednji put kad me nazvao bilo je 6. listopada i plakao je. Govorio je – ‘Mi smo borci, ali ne civili’”, prisjetila se posljednjeg razgovora sa sinom. Snimke francuskih novinara iz razrušene vukovarske bolnice potvrdile su joj da je tada još bio živ. Odonda je, kaže, živjela između nade i straha – sve dok prije nekoliko tjedana nisu pronađene njegove kosti.
S tugom, ali i olakšanjem, Fournier se sprema prvu put zapaliti svijeću na sinovu grobu u Koloni sjećanja: „Ondje mogu moliti i razmišljati, no razmišljam i o drugim obiteljima koje još čekaju.“
Život želi nastaviti u Hrvatskoj, zemlji za koju se njezin sin borio: zatražila je državljanstvo i planira učiti jezik. „U Hrvatskoj imam mir, način života u miru”, objašnjava.
Najveća bol ostaje činjenica da je ubojica Spasoje Petković-Štuka i dalje na slobodi. „Čitala sam članak da je napravio estetsku operaciju, promijenio identitet i da je u Srbiji zaštićen”, kaže, uvjerena da istraga neće maknuti s mrtve točke. Srbiju, koja teži članstvu u Europskoj uniji, smatra nepouzdanom u suradnji oko ratnih zločina.
Fournier zahvaljuje hrvatskim institucijama, posebno potpredsjedniku Vlade Tomi Medvedu i premijeru, na ustrajnom radu na ekshumaciji i identifikaciji. Francuskim vlastima, dodaje, vjeruje manje: francuski predsjednik Emmanuel Macron kazao joj je kako do nedavna „nije znao ništa o vašem sinu“.
„Tih 34 godine je dugo razdoblje. Moram prihvatiti da je noćna mora gotova – ali pravda još nije stigla”, zaključila je majka čovjeka čiji je izbor da brani Vukovar postao simbol međunarodne solidarnosti s Hrvatskom.
