Četiri desetljeća nakon što je talijanska sportska javnost skovala nadimak „Maca Maradona”, 64-godišnja Marija Matuzić ostaje neraskidivo vezana uz nogomet – premda joj radni dan počinje u četiri ujutro u zagrebačkoj ustanovi URIHO, gdje zarađuje kao čistačica.
Rođena kao najmlađe dijete siromašne obitelji u Dugoj Resi, Matuzić je s dvanaest godina, na poticaj prijatelja Adija Jurinjaka, preselila u Zagreb i priključila se pionirkama profesorice Milice Pajić. Već 1983. oduševila je Italiju: s brojem 10 na leđima driblinzima je podsjećala na Diega Maradonu, pa su je novinari proglasili najboljom nogometašicom svijeta. Do kraja karijere postigla je gotovo 1 500 pogodaka – više i od Peléa – redovito trpajući po pet ili šest golova protiv ekipa poput Željezničara i Mašinca.
• 14 nastupa za reprezentaciju Jugoslavije
• 20 nastupa za reprezentaciju Hrvatske
• ponuda Seville teška 2,5 milijuna njemačkih maraka – odbijena uz rečenicu: „U Zagrebu mi je bilo sasvim dobro.”
Unatoč legendarnom statusu, nikada nije dobila posao u ženskoj reprezentaciji. „Nikad me nitko nije pitao treba li mi nešto. Tolike milijarde obrću, a nisu mi mogli pronaći adekvatan posao da se ne moram dizati u četiri ujutro. Dala sam sve živo”, rekla je za Večernji list.
Danas, nakon smjene u URIHO-u, odlazi na igrališta kao mentorica djevojčicama koje sanjaju profesionalni nogomet. U vitrini joj posebno mjesto zauzima potpisani dres Diega Maradone – uspomena koju joj je ostavio 2016. kada se nisu uspjeli susresti. I dok je zdravlje služi, Maca ne misli stati.
„Ja sam vesela osoba, volim i želim igrati”, poručuje žena koja je već ispisala povijest, ali i dalje svakog jutra započinje novi napad na – život.