Sve više afričkih državljana završava na ukrajinskom bojištu nakon što ih ruski posrednici namame obećanjem dobro plaćenih poslova, pokazuje istraga lista The Telegraph.
Kamerunac Jean Onani u Moskvu je stigao u ožujku, uvjeren da ga čeka posao u tvornici šampona. Umjesto toga uhićen je s desetoricom muškaraca iz Bangladeša, Zimbabvea i Gane te prisiljen potpisati jednogodišnji ugovor s ruskom vojskom. Nakon kratke obuke poslani su ravno na frontu u istočnu Ukrajinu. Artiljerijski pogodak uništio je njihov bunker; Onani je jedini preživio, proveo je šest dana pod ruševinama i potom pao u ukrajinsko zarobljeništvo.
Sličan scenarij doživio je i Malik Diop iz Senegala. Kao student u Rusiji dobio je ponudu za posao perača posuđa, a završio je s puškom u ruci kod Toretska.
Na kamerunskim društvenim mrežama raste broj objava obitelji koje tragaju za nestalima, dok se istodobno potvrđuju vijesti o pogibijama. Strani borci, osobito Afrikanci, prema navodima istrage redovito se raspoređuju u takozvane „samoubilačke pješačke jedinice” s iznimno visokom stopom smrtnosti.
Prevara se ne zaustavlja na muškim regrutima. Izvješće Globalne inicijative protiv transnacionalnog organiziranog kriminala bilježi stotine mladih Afrikanki unovačenih za rad u ruskim tvornicama dronova pod lažnim obećanjima o školovanju i dobroj plaći; neke su ranjene u ukrajinskim napadima na ta postrojenja.
Motivacija često leži u bijegu od siromaštva. U Kamerunu vojnik nižeg ranga zarađuje oko 86 dolara mjesečno, dok ruski regruteri obećavaju više od 2000 dolara. Jedan dezerter otvoreno priznaje: „Zato radije idemo umrijeti u Rusiji.”
Zbog sve češćih slučajeva dezertiranja vlastita vojska Kameruna u ožujku je postrožila uvjete za odlazak osoblja u inozemstvo. Sigurnosni analitičar Raoul Sumo Tayo iz Pretorije zaključuje: „Ne mislim da to rade iz podrške Rusiji – rade to zbog novca.”