Kuba se posljednjih tjedana suočava s najtežom energetskom krizom od hladnoratovskih dana, a svakodnevni život na otoku doslovce se gasi.
• Struja nestaje u sve duljim intervalima, dok su benzinske crpke zatvorene zbog potpunog izostanka goriva. • Stanovnici Havane i drugih gradova ponovno kuhaju na drvima i ugljenu, no ni hrana više ne stiže iz seoskih područja – prijevoz je stao. • Država je, pokušavajući rasporediti preostale zalihe, zatvorila škole i sveučilišta, skratila radni tjedan i drastično smanjila javni prijevoz. Čak i bolnice režu opseg usluga.
Posljedice se osjećaju i u turizmu, jednoj od rijetkih valuta kubanske ekonomije. Kako aviokompanije obustavljaju letove, posljednji strani turisti napuštaju otok; legendarni barovi u staroj Havani ostaju prazni, a za šankovima su tek poneki strani novinari koji bilježe raspad sustava.
Uzrok sadašnje agonije je američka naftna blokada. Washington je, nakon što je – prema kubanskim tvrdnjama – „otmicom” venezuelskog predsjednika Nicolása Madura i pritiskom na Meksiko presjekao dva glavna opskrbna pravca, krajem siječnja uveo oštre zabrane isporuke energenata Kubi. Predsjednik SAD-a Donald Trump tom je prilikom izvršnom uredbom proglasio Kubu „neobičnom i izvanrednom prijetnjom” nacionalnoj sigurnosti Sjedinjenih Država.
Za deset milijuna Kubanaca to je značilo trenutačan pad u svakodnevicu bez goriva, struje i osnovnih namirnica. Ulice Havane noću tonu u tamu, promet je stao, a osjećaj nemoći – kako ga opisuju stanovnici – raste iz dana u dan.
Hoće li i koliko dugo otočna država moći izdržati bez nafte, ostaje otvoreno pitanje. Za sada iz vlade stižu tek pozivi na štednju energije i strpljenje, dok se na međunarodnoj sceni ne nazire brzo rješenje sukoba čiji se teret, po svemu sudeći, slama isključivo preko kubanskih leđa.
