Godina koju je Hrvatski sabor proglasio godinom 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva pokazala je da se domaća kultura, unatoč potresima i kroničnom nedostatku prostora, ne predaje.
Najveći pljesak otišao je novoj sceni Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. HNK2 u Adžijinoj ulici, s 320 sjedećih mjesta na pomičnim tribinama, otvorio je 3. studenoga programom „Slava umjetnosti 2.0” i time riješio višedesetljetni problem prenapučenog matičnog kazališta. Uz novu pozornicu, rođendansku monografiju dobio je i sam HNK, a svoje godišnjice knjigom su ovjekovječili i Kazalište Komedija (75) te riječki HNK Ivana pl. Zajca (140).
Cijelu godinu, širom države, slavila se i 1100. obljetnica hrvatske kraljevine. Središnja izložba „U početku bijaše kraljevstvo” privukla je publiku u Galeriju Klovićevi dvori s više od 400 povijesnih artefakata. Legendu o krunidbi kralja Tomislava suvremeno je interpretirao Etnografski muzej, a niz izložbi i znanstvenih skupova podsjetio je na splitske crkvene sabore iz 925. i 927. godine. Okruglu obljetnicu pratila su i nova izdanja, poput romana „Rex Croatorum Tomislav” Hrvoja Hitreca te engleske monografije „Tomislav, Croatia's First King – A Journey into Croatia's Medieval Past, 1100 Years On”.
Potresom ranjeni zagrebački muzeji nastavljaju obnovu, ali jedan je napokon zasjao: Atelijer Meštrović na Gornjem gradu otvorio je stalni postav posvećen Ivanu Meštroviću. Galerija Klovićevi dvori odala je počast nedavno preminulom kiparu Miri Vuci, dok je Muzej suvremene umjetnosti priredio retrospektivu Andreje Kulunčić „Činiti svijet boljim mjestom”. U Rijeku je prvi put uplovio Art Explora – brod-muzej s festivalom koji je privukao oko 21 tisuću posjetitelja, a Muzej moderne i suvremene umjetnosti ondje je ugostio Mirka Ilića.
Filmska scena također je imala svoje junake. Kratkometražni igrani film „Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića, nakon canneske Zlatne palme 2024., dogurao je do oscarovske nominacije. Publika je pak najviše hrlila na dječji hit „Drugi dnevnik Pauline P.” (71 598 gledatelja). Slijedili su „260 dana” (63 814), a dokumentarno-igrani „Fiume o morte” s 38 579 gledatelja postao je najgledaniji hrvatski dokumentarac od osamostaljenja, ujedno pobjednik Rotterdama i kandidat za Europsku filmsku akademiju i Oscar.
Izdavači su zakoračili u povijest objavivši novi hrvatski prijevod Biblije – prvi katolički prijevod nastao izravno s hebrejskog, aramejskog i grčkog. Na 66 knjiga radilo je 23 prevoditelja pod uredničkom palicom Bože Lujića i Mate Zovkića, a stilizaciju su doradili Marko Alerić i Boris Beck.
Da kultura bude dostupnija mladima, Ministarstvo kulture i medija lansiralo je Kulturnu iskaznicu: vaučer od 100 eura koji svaka osamnaestogodišnjakinja i osamnaestogodišnjak mogu potrošiti na knjige, ulaznice ili digitalne pretplate.
Ako se 2025. pamti po čemu, bit će to po povijesti koja je oživjela pred očima, po dvoranama ispunjenim novom publikom i po filmovima koji su pokazali da hrvatska priča daleko od Zagreba i Splita stiže i do Cannesa i Oscara.