Provala u pariški Louvre i krađa dragulja iz nekadašnje kraljevske zbirke pretvorila se, barem u domaćem političkom diskursu, u mnogo više od običnog kaznenog djela. Dok policija još uvijek traga za počiniteljima – prema prvim procjenama riječ je o „dvojici oportunista s pajserom” – konzervativni i krajnje desni komentatori incident koriste kao simbol navodnog civilizacijskog sloma Francuske.
• Kratka povijest nestabilnih „kraljevskih” dragulja
Francuske krune od Revolucije nisu bile trajno pohranjene ni jedinstvene. Dragocjenosti su 1792. ukradene, dijelom vraćene 1794., prodane 1796., ponovno sastavljene pod Carem, pa još jednom rasprodane 1887. pod Trećom Republikom. Većina najsjajnijih dijamanata i safira stigla je iz južne Azije u doba kolonijalnih osvajanja.
Važno je i da ti predmeti nisu državni „dragulji krune” u britanskom smislu; služili su kao jamstvo državnih zajmova, a ne za ukrašavanje monarha. Ukradeno blago stoga pripada takozvanoj liste civile – osobnoj imovini povijesnih članova dinastija.
• Simbolika ispred činjenica
Kritičari tvrde da se iz provale izvodi pogrešan zaključak o „raspadu države”. Podsjećaju kako je ista Francuska organizirala besprijekorne Olimpijske igre 2024., dok se problemi baštine prije svega vežu uz višegodišnje rezanje proračuna za kulturu i restauraciju.
• Političko oružje u rukama desnice
Incident je rasplamsao blok koji spaja konzervativnu i krajnju desnicu, zajednički skeptičnu prema revolucionarnom nasljeđu 1789. godine. Svaki „sitni” zločin postaje povod za idealiziranje autoritarne, katoličke Francuske iz 19. stoljeća i za lamentiranje nad navodnim „propadanjem nacije”.
U isto vrijeme isti akteri vode žestoku kampanju protiv načela jednakosti pred zakonom i neovisnosti pravosuđa, ponajprije zbog činjenice da je bivši predsjednik Nicolas Sarkozy završio iza rešetaka.
Analitičari upozoravaju da takav politički blok nije bio bliže vlasti još od 1940., a aktualni predsjednik Emmanuel Macron – često kritiziran zbog „kvazimonarhalnog” stila vladanja – nehotice otvara prostor tom kontra-revolucionarnom zamahu.
• Poziv na „Dan bez kraljeva”
Među umjerenim glasovima sve je jači apel da se umjesto relikata monarhije čuva ono što je doista „najvrjednije francusko blago” – demokratska kultura i građansko društvo sposobno odoljeti autoritarnim tendencijama i uskim identitetskim politikama.
Povjesničari podsjećaju na riječi Marca Blocha: „Razdoblja najposvećenija tradiciji najčešće s njom postupaju najliberalnije.” Drugim riječima, prekomjerno veličanje dragulja prošlosti često ide ruku pod ruku s njihovim reinterpretiranjem ili, u krajnjem slučaju, krađom.
Dok traje potraga za počiniteljima, ostaje otvoreno pitanje hoće li provala u Apollo galeriju ostati tek fusnota u kronikama kriminala – ili će poslužiti kao još jedno gorivo u debatama o budućem smjeru Francuske.
