Hrvatska biatlonka Anika Kožica u svom je prvom olimpijskom nastupu pokazala da se ni viroza ni manjak treninga ne moraju ispriječiti pred željom za dobrim rezultatom.
Kožica je na stazi djelovala sigurno, a prva tri gađanja odradila je bez pogreške. Ipak, posljednji hitac na stojećem položaju odveo ju je u jednu kaznenu minutu i ostavio mali žal.
„S obzirom na prehladu, nisam mogla trenirati intenzitetom kojim sam htjela. Opreznije sam krenula, da sačuvam bistru glavu za gađanje”, objasnila je odmah nakon utrke.
U taktičkom smislu odlučila je, kaže, držati malo sporiji ritam na skijama kako bi sačuvala mirnoću ruku i pogodan puls za strelište. „Pokušavala sam ostati smirena kroz cijelu utrku, na stazi malo više kalkulirati da ne idem previše u crvenu zonu, jer onda je na strelištu puno teže koncentrirati se”, dodala je.
Zadnji promašaj proglašava jedinim propustom: „Zadnji promašaj na stojećem se nije smio dogoditi, tako da se malo grizem zbog toga. Ali mislim da sam na kraju taktički to uspjela dobro izvući i stvarno sam dala sve u zadnjem krugu.”
Atmosferu na olimpijskim tribinama upotpunili su obitelj i prijatelji, što joj je, priznaje, donijelo dodatni zamah: „Jako mi je drago da su me bodrili obitelj i prijatelji... Ovo je posebno, blizu je pa su morali doći. Stvarno je bilo lijepo.”
Premda joj je ponestalo „još malo snage” za sam finiš, Kožica poručuje da je s ukupnim dojmom – zadovoljna. Hrvatska reprezentacija tako iz Pekinga (ili navedene lokacije) kući šalje još jednu priču o hrabrosti, taktičkoj zrelosti i srčanom olimpijskom debiju.