Rijeka – U Zavodu za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti predstavljena je knjiga „Martinšćica – povijest mog zavičaja” kapetana Ive Saganića. Uz autora, o izdanju su govorili akademkinja Silvana Vranić, mons. dr. sc. Franjo Velčić i prof. dr. sc. Slaven Bertoša.
Saganić, pomorac s gotovo pola stoljeća staža na svjetskim morima, nakon umirovljenja 2012. „bacio je sidro” u rodnome kraju i sedam godina sustavno istraživao arhive u Rijeci, Pazinu, Zagrebu i Martinšćici. Rezultat je opsežna monografija od 535 stranica, podijeljena u 12 poglavlja i 260 tematskih cjelina.
Knjiga zahvaća širok raspon tema: od srednjovjekovne povijesti Cresa do pada Mletačke Republike 1797., preko franjevačkih samostana, poljoprivrede, zadrugarstva i poštanske službe, sve do tradicijskog ribarstva, brodarstva, dvaju svjetskih ratova, razvoja turizma i biografija zaslužnih mještana.
Autor je podsjetio na neka manje poznata otkrića: Castello je nekoć bio vojna utvrda, u uvali Tiha prije tisuću godina postojao je samostan, a prva destilerija smilja uopće radila je upravo u Martinšćici. „Mještani me često pitaju odakle svi ti podaci. Popisao sam čak i 12 trabakula koje su Martinšćani posjedovali 1942. godine – dokaz koliko su brodarstvo i brodogradnja bili snažni“, istaknuo je Saganić.
Nakon osnutka udruge Magriž, otvorio je Etno muzej u Vidovićima (2013.) i Muzej Andrija Linardić u Martinšćici (2020.), a sada, kaže, ovom knjigom zaokružuje višegodišnji rad na očuvanju lokalne baštine. Izdanje je tiskano o vlastitom trošku uz potporu Grada Cresa, Turističke zajednice grada Cresa i udruge Magriž te se može nabaviti u knjižari u Malom Lošinju, kod autora i u Muzeju Andrija Linardić.
„Želio sam pokazati koliko je povijest našeg kraja bogata i potaknuti nove arheološke i povijesne istraživače, ali prije svega same Martinšćane“, zaključio je autor.