Povijesna knjiga autograma svjetskog putnika Josipa Franca Mikuleca, poznatijeg kao Joža Putnik, ponovno je na hrvatskom tlu. Gradonačelnik Oroslavja Viktor Šimunić otkupio je raritet iz američke Raab kolekcije za 225 000 dolara, 50 000 manje od procijenjene vrijednosti.
Joža Putnik, rođen u zagorskom Krušljevom selu, od 1901. do 1933. pješice je obišao sve kontinente osim Antarktike. Na putovanjima je u tri golema sveska skupio približno 50 000 autograma svjetskih uglednika – od šest američkih predsjednika i britanskih te japanskih premijera, do Nikole Tesle i Thomasa A. Edisona. Jedan je svezak već čuvan u Hrvatskom povijesnom muzeju, a drugi se sada vraća iz Philadelphije; treći ostaje u SAD-u.
„Nevjerojatno je da se ovakve stvari događaju i da imamo interes takvih institucija”, kaže Šimunić, podsjećajući da ih je u New Yorku ugostio i Metropolitan Museum of Art jer se njegov zamjenik prije stotinu godina potpisao u Mikulčevu knjigu.
Pothvat je, ističe gradonačelnik, financiran isključivo iz proračuna Oroslavja, bez državne potpore. Priču je pokrenula lokalna učiteljica povijesti sa svojim učenicima, predloživši Mikulca kao turistički adut grada. Šimunić je potom sastavio hodogram putovanja na 120 stranica i započeo pregovore s kolekcionarom, koji je cijenu snizio prepoznavši važnost povratka artefakta u domovinu.
Knjiga teška 25 kilograma sa 1 244 ispunjene stranice bit će izložena u privremenom muzeju kraj gradske knjižnice. Planira se i otvorena šetnica koja bi pratila Mikulčev život, projekcije dvaju nijemih filmova o njemu te interaktivni postav sa slavnim potpisima. Šimunić se nada i upisu artefakta na popis UNESCO-ve baštine, ocjenjujući ga „jedinstvenom knjigom autograma na svijetu”.
Joža Putnik stekao je glas „prvog svjetskog influencera” jer je njegova knjiga, prema riječima gradonačelnika, funkcionirala poput današnjih društvenih mreža: „Njemu su se upisivali svi živi, od običnog radnika koji prodaje osiguranje pa do američkog predsjednika.”
Mikulec je umro 8. svibnja 1933. u Genovi od tuberkuloze, a u smrtovnici mu je kao jedina imovina navedena upravo ova knjiga. Gotovo stoljeće poslije, Oroslavje vjeruje da će povratak rukopisa potaknuti novi val kulturnoga turizma u Zagorju. Ili, kako Šimunić zaključuje: „Kada sam prije dvije godine kazao da će se knjiga vratiti u domovinu, bilo je podsmijeha, ali evo nas, knjige se stvarno vraćaju kući.”