Nakon gotovo dva mjeseca bez ozbiljnijih oborina, nad Vrgorskom krajinom napokon su se nadvili oblaci. Prve kapi pale su 29. svibnja – svega 2,6 litara po četvornom metru – a potom je nastupilo razdoblje paklenih vrućina s temperaturama do 40 °C. Komunalno poduzeće koje opskrbljuje vodom već je upozorilo mještane da štede jer bi izvori mogli presušiti.
Proteklih dana nebo je, međutim, dvaput otvorilo slavine: najprije je na ispucalu zemlju pala prosječna količina od 12,5 litara, a potom još 34,8 litara po četvornom metru – i sve to bez tuče. Kiša je donijela prijeko potrebnu vlagu poljima, vinogradima i maslinicima te vratila osmijeh zabrinutim poljoprivrednicima.
„Ovo je spas u posljednji trenutak – za ljude, masline, vinovu lozu, za sve“, kaže Joze Pavlinović, 85-godišnji maslinar iz zabiokovskog sela Rašćane, smještenog na 400 metara nadmorske visine. „Suša je doslovno sve satrala, posebno gdje je sloj zemlje tanak. Masline su se već smežurale, grožđe na lozi također. Da kiša nije pala, sve bi bilo gotovo.“
Pavlinović u Rašćanima njeguje najveći maslinik u tom dijelu Vrgorske krajine – 150 stabala starih dva do dva i pol desetljeća. Oko 75 % čini autohtona sorta oblica, za koju se odlučio nakon analize tla u Institutu za jadranske kulture. Ipak, danas priznaje da bi dio nasada posvetio sorti leccino. „Mislim da sam prije tri godine ubrao 2300 kilograma, a nikad nisam imao manje od 1300 do 1500 kilograma“, napominje.
Ulje iz njegovih bačava traži se, tvrdi, i izvan granica sela. „Maslina je kao majka – treba je štititi i paziti. Dva puta godišnje špricam i polijevam protiv nametnika. Svatko tko je probao moje ulje, traži ga opet“, dodaje uz smijeh.
Ako se kišni niz nastavi, poljoprivrednici se nadaju da će barem dio uroda biti spašen. No iskustvo ih uči da, u kamenitim brdskim selima poput Rašćana, svaka litra kiše vrijedi zlata.