Kirill Dmitrijev, 48-godišnji čelnik Ruskog fonda za izravna ulaganja (RDIF), ponovno se našao u središtu međunarodne pozornosti nakon što je s američkim nekretninskim mogulom Steveom Witkoffom skrojio nacrt mirovnog plana za Ukrajinu – dokument koji Kijevu nameće drakonske uvjete, a Moskvi osigurava širok politički i vojni utjecaj.
Karijera vođena ambicijom
• Rođen u sovjetskoj Ukrajini kao sin znanstvenika, školovao se u elitnoj kijevskoj gimnaziji, gdje je, prema riječima razrednog kolege i današnjeg zastupnika Volodimira Arijeva, bio „vrlo sustavan i opsjednut Sjedinjenim Državama”.
• Sa 15 godina prvi put je posjetio SAD; kasnije je diplomirao na Stanfordu, a MBA stekao na Harvardu. Već tada, u novinskoj reportaži iz 2000., hvalio se da četiri puta mjesečno putuje u New York „radi poslovnog umrežavanja”.
• Nakon staža u McKinseyju i Goldman Sachsu, priliku karijere pronašao je u Kijevu, gdje je od 2007. do 2011. vodio fond Icon Private Equity vrijedan oko 1 mlrd. USD, ponajviše novac oligarha Viktora Pinčuka.
• Preko Pinčukovih veza upoznao je Vladimira Dmitrijeva, tadašnjeg šefa ruske VEB-a. Tandem je uvjerio Kremlj da osnuje RDIF, državnu kasicu vrijednu 10 mlrd. USD zaduženu za privlačenje američkog, europskog i zaljevskog kapitala. Dmitrijev je ubrzo postao stalni gost Davosa i Rijada, majstor „zatvorenih” sastanaka sa suverenim fondovima i član političkog glamura oko Vladimira Putina.
Uspon unatoč sankcijama
Zapadne sankcije uvedene nakon aneksije Krima 2014. otežale su mu posao, no 2016. uvidio je priliku u dolasku Donalda Trumpa. Odmah poslije izbora RDIF je javno pozdravio novu američku administraciju, a kasnije su istrage o ruskom utjecaju otkrile da je Dmitrijev preko partnera u Ujedinjenim Emiratima pokušavao otvoriti „stražnji kanal” prema Bijeloj kući.
Nakon ruske invazije 2022. Washington ga je osobno sankcionirao. Ipak, povratak Trumpa na vlast pružio mu je novu šansu: Dmitrijev je Bijeloj kući počeo nuditi višemilijarderske poslove – od Arktika do energetike – ako se postigne dogovor s Moskvom.
Kontroverzni plan i američke veze
Krajem listopada Dmitrijev je odletio na Floridu i s Witkoffom krenuo pisati prijedlog koji bi, prema više izvora, Ukrajini oduzeo znatan dio suvereniteta. Njih dvojica bez diplomatskog iskustva već su ove godine posredovali i u razmjeni zatvorenika, dogovorivši puštanje američkog učitelja Marca Fogela – gestu kojom su željeli dokazati svoju korisnost u popravljanju američko-ruskih odnosa.
Istodobno, šef RDIF-a žustro agitira na društvenoj mreži X: piše o „migracijskoj krizi” u Europi, proziva „globaliste” zbog „pro-trans programa” i povremeno reciklira teorije u rangu QAnona, čime se približava krajnje desnoj bazi Maga-pokreta.
Prijatelji i protivnici u Moskvi
Dmitrijevu u Kremlju trenutačno malo tko može proturječiti, premda je, prema insiderskim pričama, zaradio suparništvo ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova. Tijekom prošlogodišnjih razgovora s Amerikancima u Rijadu Lavrov ga je pokušao izgurati s pregovaračkog stola, no Dmitrijev se vratio nakon direktnog poziva Putinu.
Jedan izvor blizak predsjedničkom uredu priznaje: „Napravio je mnogo neprijatelja, ali zasad je nedodirljiv jer Putinu donosi rezultate.”
Slika čovjeka bez domovine
Usprkos ukrajinskom podrijetlu, Dmitrijev gotovo nikad ne spominje Kijev. Školski kolege kažu da je „odabrao Putinovu stranu”, dok mu je najbolji prijatelj iz djetinjstva danas ranjeni ukrajinski vojnik.
„Dmitrijev je opsjednut time da ga se doživljava važnim”, opisuje ga poslovni znanac iz Moskve. „Fake it till you make it”, bila je njegova mantra – i, barem zasad, čini se da ju je pretvorio u karijerni credo.
