U Kijevu kod Knina jučer je obilježen Dan branitelja, dan koji mještani i sudionici Domovinskog rata pamte kao početak njihova organiziranog otpora. Velik broj veterana i mještana okupio se ispred spomen-obilježja „Strijeljani kijevski Krist”, gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće, a potom je služena misa za Domovinu i poginule hrvatske branitelje.
Predsjednik UDVDR-a Kijevo Mijo Teskera podsjetio je da je 17. kolovoza 1990., nakon postavljanja balvana i proglašenja ratnog stanja u Kninu, „Kijevo prvi put organiziralo oružani otpor velikosrpskoj agresiji”. „Taj dan dosad je neopravdano prešućivan i zaboravljan”, naglasio je Teskera, dodavši kako su događaji koji su uslijedili potvrdili „dugo pripremanu velikosrpsku agresiju na Hrvatsku”.
Već istoga dana osnovan je Krizni stožer za obranu, prikupljeno je lovačko oružje, a pomoć u naoružanju stigla je iz Splita, Sinja i Šibenika. Izvršno vijeće splitske općine oslobodilo je sve Kijevljane obveza na radnim mjestima kako bi se stavili na raspolaganje obrani, a pri splitskom HDZ-u formiran je Dragovoljački odred spreman priteći u pomoć.
Kasnijim dopremanjem oružja iz tzv. „mađarskog kontingenta” u Kijevo su se počeli vraćati dragovoljci koji su dotad radili u Zagrebu. No, nakon progona Hrvata iz okolnih sela i Knina, obruč se zatvorio. Od uspostave Policijske postaje Kijevo 28. travnja 1991. pa do pada mjesta 26. kolovoza iste godine, Kijevo je provelo četiri mjeseca u potpunoj blokadi – bez struje, vode i telefonskih veza.
Napadom na Kijevo Jugoslavenska narodna armija prvi se put otvoreno svrstala uz pobunjene snage, a u tom je napadu, prema braniteljima, „svoj put ratnog zločinca započeo Ratko Mladić”. Nakon godine dana otpora, branitelji su se morali povući; njihovo izvlačenje kroz bespuća Kozjaka i Dinare trajalo je dvadesetak dana. Kijevo je oslobođeno tek u operaciji Oluja 1995.
„Oči slobodne Hrvatske bile su uprte u Kijevo”, prisjetili su se sudionici komemoracije, istaknuvši da je malo dalmatinsko selo postalo simbol stradanja, ali i nepokolebljive volje za slobodom. Jučerašnje obilježavanje još je jednom podsjetilo na te dane i na one koji su bili „prvi kad je trebalo”.