Sedam godina nakon otvaranja Županijskog centra za gospodarenje otpadom Kaštijun, stanovnici rubnih dijelova Pule i Medulina i dalje se guše u ljetnim miomirisima otpada – a s njima i njihovo glavno gospodarsko uporište, turizam.
„Stalni gosti su se zahvalili i rekli da neće više dolaziti. Zašto bi netko platio i da mu smrdi”, kaže Željko Ilić iz Valbonaše, sumirajući gubitak sezone koja još nije ni počela.
Problemi počinju čim živa u termometru krene prema gore: svakoga ljetnog dana na Kaštijun stiže oko 700 tona otpada, čak sedam puta više nego zimi. Alarmantan je podatak da 65 % čini biootpad – ponajviše iz restoranskih kuhinja, iako zakon nalaže odvojeno prikupljanje te frakcije. „To je malo čudno jer biootpad mora biti posebno zbrinut, a ne završiti na Kaštijunu”, upozorava Ivo Lorencin iz radne grupe za civilni nadzor nad radom tvrtke.
Stanovnici Vintijana i okolnih naselja brinu se i za vlastito zdravlje. „Ono što je u zraku, tlu i vodama možda će se vidjeti tek za 15–20 godina”, strahuje Boris Kapuralin.
Nova uprava centra tvrdi da zakonodavni okvir obvezuje Kaštijun da primi sav dovedeni otpad, ali najavljuje paket hitnih mjera: reorganizaciju dostave, postavljanje dodatnih zaštitnih folija te proširenje sustava otplinjavanja. „Cilj je imati što veću površinu zatvorenu kako bismo smanjili neugodne mirise, a skupljeni plin kasnije pretvoriti u električnu energiju”, pojašnjava direktorica Anja Ademi.
No i ona naglašava da je ključ u primarnoj selekciji: „Pritisak na centar prevelik je za materijal za koji je postrojenje projektirano. Koordinacija komunalnih društava i građana presudna je za promjenu.”
Hoće li nove folije i bolja logistika doista ugasiti neugodan miris prije srpanjskih vrućina, ovisi o čitavom lancu – od kućnog kontejnera, preko hotelske kuhinje, do ulaza u Kaštijun. Dok se to ne dogodi, turisti će se zahvaljivati na gostoprimstvu, ali i – odlaziti.