OSOR – U prostoriji Mjesnog odbora, točno nasuprot starog Društvenog doma, otvorena je retrospektiva koja slavi četiri desetljeća stvaralaštva akademskog slikara-grafičara Dragutina Dade Kovačevića (71). Zagrepčanin s adresom u Nerezinama, a ateljeom u obližnjem Osoru, već četrdeset godina gotovo doslovno „spaja” Cres i Lošinj – nekoć jedinstveni antički Apsyrtides, danas razdijeljen tek uskim kanalom.
Kovačevićev rad na otocima započeo je obnovom Društvenog doma, zgrade podignute u doba Austro-Ugarske, koja je tijekom talijanske uprave služila organizaciji Dopolavoro, a u Jugoslaviji bila plesna dvorana. Kada mu je ugovor za tadašnju galeriju u loži počeo visjeti o koncu, umjetnik je u Dom, od 2008. do 2010., preselio izložbeni program i pokrenuo – karikaturu.
Rezultat je Oskarfest, međunarodni festival karikature čije ime kombinira Osor, festival i engleski „cartoon”. Prvo izdanje 2008. okupilo je pedesetak autora s najviše tri rada, dok se nakon uvođenja internetskih pozivnica broj sudionika redovito penje iznad 350. Prostor prima dvjestotinjak radova; prvu selekciju odrade Kovačević i supruga Branka, a drugu troje prošlogodišnjih laureata te hrvatski crtač s najviše glasova.
Za razliku od „velikih” manifestacija s bogatim novčanim nagradama, Oskarfest pobjednike određuje publika. Posjetitelji ubacuju listiće – nekad ih je znalo biti oko dvije tisuće, lani nešto više od tisuću – a zauzvrat dobivaju razglednicu, ponekad i majicu ili maslinovo ulje. Sudjelovanje je otvoreno svima, bez dobnih ili školskih ograničenja; karikature djece iz Rusije svojevremeno su imale i poseban pano.
Stalna tema festivala je „pusti otok”, koju autor naziva „abecedom karikature”, a svake godine dodaje se podtema. Ovoga puta crta se „poznate osobe na pustom otoku”. „Remek-djela nastaju kada je format što manji – tada mašta radi jače”, podsjeća Kovačević na misao kipara Branka Ružića.
Retrospektiva prikazuje i prepoznatljivo likovno rješenje ploče „Grad prijatelj djece” na ulazu u Mali Lošinj, kao i nekoć popularnu „umjetničku turu” po skrivenim otočkim lokacijama, za koju su posjetitelji skupljali pečate i osvajali majice. Projekt je zamro otkako je autor ostao bez automobila, no entuzijazam zbog otoka ne posustaje.
Četrdeset godina nakon prvih poteza na Apsyrtidesu, Kovačević i dalje pokazuje da ni Cres ni Lošinj nisu – pusti otoci.