Hvaljeni hrvatski književnik Damir Karakaš objavio je novi roman „Sunčanik”, opsegom skroman (119 stranica), ali tematski ambiciozan. Djeda i unuk, njegovi glavni likovi, kreću na neuobičajeno putovanje koje se na površini čini jednostavnim, no ubrzo se pretvara u višeslojnu priču o ljudskoj prirodi i skrivenom zlu.
Autor je pojasnio da se svjesno okrenuo izrazitoj simbolici, snovitosti pa i elementima magijskog realizma. „Volim reći da sam bolji pisac od knjiga koje sam napisao”, našalio se Karakaš objašnjavajući kako svaki njegov rukopis ostavlja prostor za dodatna čitanja i nova značenja.
Snovi su, kaže, ključni motiv. „San je brat smrti, ali i ono što sanjamo unosimo u svoj život”, dodao je, ističući da granica između stvarnosti i imaginacije u romanu ostaje namjerno porozna.
„Sunčanik” tako otvara pitanja o porijeklu zla, krhkosti obiteljskih veza i sposobnosti čovjeka da u najmračnijim iskustvima pronađe maleni tračak svjetla. Kritika već sada primjećuje da Karakaš ovdje produbljuje vlastiti rukopis—spajajući ogoljeni jezik s gustim mrežama značenja koje će se, kako autor vjeruje, „u čitatelju nastaviti širiti dugo nakon zadnje stranice”.