Delnički nogometaš Ante Lalić (29) proživljava najljepše trenutke karijere. Kao kapetan futsal reprezentacije gluhih i nagluhih osvojio je prvu hrvatsku medalju na europskim prvenstvima – broncu iz Poreča.
„U skupini smo ostali samo Portugal i mi, pa je ta prva utakmica vrijedila prolaza. Pobijedili smo 2:0, četvrtfinale s Izraelom pretvorilo se u pravu ludnicu, od 2:4 do 5:4, a onda drama s Ukrajinom i poraz 5:6 u zadnjoj minuti produžetka”, prisjetio se Lalić neprospavane noći prije dvoboja za treće mjesto.
Protiv Turske su, kaže, pronašli dodatni žar: „Znali smo da su čvrsti i pomalo ‘prljavi’, ali željeli smo dokazati da zaslužujemo finale. Puna dvorana dala nam je krila. Zabio sam prva dva gola, poveli 2:1, a kad je semafor pokazao 5:1 shvatili smo da je bronca naša.” Završilo je 6:2 – najveći uspjeh hrvatskog gluhog futsala.
Lalićev doprinos unutar momčadi uspoređuju s ulogom Luke Modrića u seniorskoj nogometnoj vrsti. Samo je skromno slegnuo ramenima: „Svi dolazimo iz različitih krajeva Hrvatske, ali dišemo kao jedan. Trener Ante Kraljević i stožer Duško Martinac – Ivan Ribičić pripremili su nas savršeno. Ova medalja samo nas je dodatno napalila: na Olimpijskim igrama gluhih iduće godine u Austriji idemo po još jači rezultat.”
S futsalom je počeo sa šest godina u HNK-u Goranin, čiji je i danas član. Već trinaest godina nosi dres reprezentacije gluhih, iza sebe ima četiri europska i dva svjetska prvenstva, a austrijska olimpijada bit će mu premijera pod pet krugova.
Osim vlastitih ambicija prati i eksploziju popularnosti futsala u Hrvatskoj. „Finale kupa Rijeka – Dinamo bilo je fantastično. Rijeka je u nekoliko sezona među tri najbolja kluba u državi, a dvorana na Trsatu bila je krcata. Takva atmosfera gurala je i nas u Poreču”, kaže.
U Delnicama se već priprema za novu sezonu – i za ispisivanje nove stranice hrvatske sportske priče među onima koji ne čuju, ali itekako osjećaju ritam igre.
