Dok izraelska vojska odvlači dio svoje teške mehanizacije iz Pojasa Gaze, na prijelazne točke slijevaju se deseci tisuća raseljenih stanovnika. Prizori, opisani kao „biblijski”, otkrivaju kolone ljudi koji se, pješice ili u improviziranim vozilima, vraćaju prema domovima srušenim u višemjesečnim borbama.
Na cestama prema sjeveru vidi se mješavina radosti i strepnje: roditelji grle djecu dok istodobno prebiru po ruševinama tražeći hranu, vodu i osnovne potrepštine. Teški buldožeri i tenkovi, koji su tjednima blokirali glavne pravce, sada se polako povlače prema granici, ostavljajući iza sebe razrovane ceste i zatrpane kuće.
Humanitarne organizacije upozoravaju da je infrastruktura gotovo potpuno uništena. Struje i pitke vode nema u većini gradskih četvrti, a bolnice rade na posljednjim zalihama goriva za generatore. Uz to, nepoznat je broj ljudi koji su tijekom sukoba ostali zatrpani pod ruševinama.
Unatoč razmjerima razaranja, povratak ne prestaje. Mnogi nemaju alternativu: izbjeglički kampovi na jugu pretrpani su, a zalihe hrane sve su tanje. „Nemamo se gdje drugo vratiti”, govori jedan povratnik dok pokazuje na mjesto gdje je stajala njegova kuća.
U ovom trenutku nema naznaka trajnog primirja. Ipak, masovni povratak stanovništva i povlačenje vojne opreme signaliziraju novu fazu sukoba – onu u kojoj će se humanitarna kriza tek rasplamsati.