Zagreb, 1990. Dinamo uzdrman političkim potresima i navijačkim nemirima privlači – svjetsku senzaciju. Tek nekoliko tjedana nakon što je Kostarika na Mundijalu u Italiji šokirala Švedsku, u Maksimir su sletjeli njezini junaci Hernan Medford i Ronald Gonzalez.
Medford, u domovini poznat kao El Pelicano, u Hrvatskoj dobiva nadimak Turbo Ford. Legendarni reporter Ivo Tomić nazvao ga je „igračem koji može sam sebi centrirati i zabiti gol”, a Zvonimir Magdić jednostavno – El Viento. Brzina zbog koje je kondicijski stručnjak Miljenko Rak zaključio "Ovaj bi u našoj atletici bio među glavnima" pretvorila je 22-godišnjeg krilnog napadača u glavnu temu prijelaznog roka.
Dvadesetogodišnji stoper Gonzalez, vižljast i tehnički dotjeran, stigao je nekoliko dana kasnije. Dinamova svlačionica odjednom je postala multikulturna – uz Bobana, Šukera i Mladenovića vrata joj otvaraju Kostarikanci koje su u Zagreb doveli menadžer Predrag Naletilić i tadašnji tehnički direktor Velimir Zajec, a poveznica je bio izbornik Kostarike Bora Milutinović.
„Sve je divno. Ljudi su prijazni, često nas prepoznaju, navijači su napravili pravu brazilsku fiestu”, pričao je Medford nakon prvih dana u gradu. Dinamo je, prema njegovu dojmu, imao "najjači kadar u ligi", a o Bobanu je tad govorio s čuđenjem: „Zar je moguće da je bio rezerva na Mundijalu!?“. Jezična barijera nije bila problem – "Kad igraš s pravim igračima, ne treba puno priče – mi pričamo na terenu."
Na terenu su ipak bljeskovi bili kratki. Medford je u plavom dresu odigrao 14 utakmica i zabio četiri gola, Gonzalez samo četiri puta kročio na travnjak. Presudila je jesen 1990. – poraz od Atalante u Kupu Uefe, odlazak trenera Josipa Kužea, komorna atmosfera i blizina ratnih događaja. Do zime su obojica spakirala kofere: Medford za Rapid Beč, Gonzalez za Sturm Graz.
Usprkos kratkoj epizodi, Zagreb je ostao lijepa uspomena. „Dinamo je klub koji sam jako zavolio. Nedostaje mi Zagreb, pogotovo Boban, s kojim sam bio najbolji”, prisjećao se Medford godinama kasnije. U kostarikanskim emisijama zna prepričati anegdotu kada je zbog Gonzalezova ispadanja iz momčadi i sam simulirao ozljedu – sve dok Boban nije urgirao kod trenera.
Karijere su se poslije razišle. Medford je nastupao za Rapid, Rayo Vallecano, talijansku Foggiju te meksičke klubove Pachucu, Leon i Necaxu, a reprezentativni dres nosio do 2002. – ukupno 89 nastupa i 18 golova, uključujući povijesni "Aztecazo" u kvalifikacijama za SP 2002. Kao trener osvojio je CONCACAF Champions Cup sa Saprissom i vodio reprezentacije Kostarike i Hondurasa. Gonzalez je za Kostariku upisao 65 nastupa, a kasnije bio i izbornik (2019.–2021.).
Iako nisu prvi stranci u Jugoslaviji – 1986. kratko je za Dinamo zaigrao Nigerijac Samuel Okwaraji – Kostarikanci su prvi ostavili prepoznatljiv trag. Njihov dolazak ostaje zapamćen kao trenutak kada su Maksimirom, usred oluje koja je nagovijestila raspad države, zatreperila zastave daleke Srednje Amerike i podsjetile navijače da nogomet ima snagu premostiti i najveće političke podjele.
