Kad su se ranojutarnjim vlakom 7. srpnja 1895. uputili iz Osijeka prema Požegi – novinar, kirurg Igo Schwartz, pravnik, slikar, obrtnik i nekoliko dama – malo je tko vjerovao da će taj izlet promijeniti povijest slavonskog planinarstva. Dva dana, 120 kilometara i mnoštvo prijevoznih sredstava kasnije (od vlaka i kočija do bicikala i vlastitih nogu), društvo je stiglo na Jankovac, tada već omiljeno izletište na Papuku. Usred općeg oduševljenja ondje su osnovali Planinarsko društvo „Bršljan“, izabrali predsjednika i odbor te dogovorili daljnja okupljanja.
Schwartz – punim imenom Ignjat, rođen 20. ožujka 1861. u rudarskoj Saski pokraj Dunava – do Osijeka je donio iskustvo stečeno u Varaždinu, Pragu, Grazu i Beču, gdje je 1887. promoviran u doktora medicine. Kao ravnatelj Huttler-Kollhofer-Monspergerove bolnice imenovan 1893. na prijedlog bana Khuen-Héderváryja, odmah je uveo kućni red, napisao prvi godišnji liječnički izvještaj u zemlji i modernizirao rad ustanove.
Ali jednako važan trag ostavio je izvan bolničkih zidova: potaknuo je građanski sloj Osijeka da vikende provodi u baranjskim brežuljcima, na Krndiji i Papuku. „Bršljan“ je postao simbol tog planinarskog zanosa, iako je društvo ugašeno 1899., kad je Schwartz napustio Osijek.
Liječnik, menadžer i glazbenik – bečki su ga listovi opisivali kao „mladog čovjeka koji svojom pojavom i nadarenošću zna razvedriti bolesnike“ – preminuo je 29. studenoga 1929. u Zagrebu. Počiva u arkadama Mirogoja, a osječki planinari i danas spominju njegovu smionu vožnju do Duboke i pješačenje na Jankovac kao početak organiziranog planinarenja u Slavoniji.