Gotovo pola stoljeća prošlo je od jedne od najupečatljivijih europskih noći splitskog Hajduka. Dana 23. listopada 1974. godine „bijeli” su na raskvašenom Starom placu s 4:1 pregazili tada višestrukog francuskog prvaka Saint-Étienne i zadivili kontinentalnu nogometnu scenu.
U momčadi zelenih stajala su zvučna imena: vratar Ivan Ćurković, argentinski stoper Osvaldo Piazza, braća Hervé i Patrick Revelli te brzonogo lijevo krilo Georges Bereta. S druge strane, Ivićeva „zlatna generacija” unatoč ozljedama Luke Peruzovića, Branka Holcera i Ivice Oblaka, predvođena Ivicom Šurjakom i kapetanom Juricom Jerkovićem, odigrala je utakmicu karijere.
Novinar Zlatko Juričko tada je nadahnut francuskim naslovom napisao „Formidable”, a Jerkoviću dodijelio čistu devetku uz opis da je „feudalac Jure” koji „držao je cijeli teren kao svoje vlasništvo”.
Blato do gležnjeva Kiša je danima natapala Split, pretvorivši travnjak u blatnu oranicu. Nekadašnji stoper Luka Peruzović danas se sa smijehom prisjeća: „Jeste li vidjeli teren? A danas im svaka sitnica smeta?! Stari plac kao biljar, moš mislit, hahahahaha…”. No ni teško igralište ni tadašnje redukcije struje u gradu nisu spriječile prepune tribine da svjedoče nogometnom spektaklu.
Rapsodija u bijelom počela je ranim pogotkom, nastavila se prodorima vihornog Šurjaka, a zaključila visokim trijumfom 4:1 koji je, kako su pisali europski listovi, „odjeknuo kontinentom”.
Gorak nastavak priče Dvije srijede kasnije, u uzvratu podno Alpa, Hajduk je, opet bez ključnih braniča, izgubio 1:5 nakon produžetaka i završio europski put. Saint-Étienne je godinu i pol kasnije stigao do finala Kupa prvaka, gdje je nesretno poražen od Bayerna 0:1 – detalj koji dodatno naglašava koliko je splitski podvig bio velik.
Ipak, oktobarska večer u blatu Starog placa ostala je simbol moći „zlatne generacije” i podsjetnik da je Hajduk tada bio ravnopravan europskim velikanima – katkad, kao protiv Francuza, i bolji.