Viši sud u Tokiju donio je presudu kojom Sjeverna Koreja mora isplatiti najmanje 20 milijuna jena svakom od četvero zainichija – osoba korejskog podrijetla koje žive u Japanu – prevarenih programom doseljavanja u razdoblju od 1959. do 1984. godine. Riječ je o prvoj odluci japanskog pravosuđa koja izravno proglašava odgovornost Pjongjanga za, kako ga tužitelji nazivaju, „državno sponzorirano otimanje ljudi”.
Program je 1959. pokrenut uz pomoć japanskih vlasti i Međunarodnog odbora Crvenog križa. Propagandno se oglašavao kao odlazak u socijalistički „raj na zemlji” s besplatnim obrazovanjem, zdravstvom i zajamčenim radnim mjestima. U praksi je više od 90 000 ljudi, mahom korejskih doseljenika i njihove djece rođene u Japanu, dočekalo siromaštvo, politička represija i zabrana povratka kući.
Eiko Kawasaki (83) iz Kyota imala je 17 godina kada je 1960. ukrcana na brod prema Sjevernoj Koreji. Umjesto obećanog blagostanja, već ju je u luci dočekala gomila pothranjenih radnika prekrivenih čađom. U zemlji je ostala 43 godine, a u Japan se vratila tek 2003., preko Kine, ostavivši odraslu djecu iza sebe. Dvoje unučadi i jedna kći kasnije su uspjeli pobjeći, ali s preostalom djecom nije u kontaktu otkako je Pjongjang zbog pandemije zatvorio granice.
Uz Kawasaki, tužbu su podnijele još tri osobe koje su se uspjele vratiti u Japan; procjenjuje se da ih je takvih ukupno samo oko 150. Njihovi odvjetnici svjesni su da je presudu gotovo nemoguće provesti jer Sjeverna Koreja u Japanu nema značajniju imovinu. Kao mogući put spominju zapljenu malobrojnih sjevernokorejskih nekretnina i računa u zemlji.
Organizacije za ljudska prava pozdravile su odluku. Japanska direktorica Human Rights Watcha Kanae Doi nazvala ju je „važnim presedanom u nastojanjima da se Pjongjang pozove na odgovornost za međunarodne zločine”.
Iako programu doseljavanja nisu formalno bile tužene, japanska država i Crveni križ kritizirani su jer su svojom logistikom i propagandom pomogli režimu da privuče kvalificirane radnike i tako riješi kroničan nedostatak radne snage. Oni koji su u Sjevernoj Koreji okarakterizirani kao nepouzdani ili nelojalni završavali su u radnim logorima ili kao politički zatvorenici.
Kawasaki, sada preseljena u zapadnom Japanu, svjesna je da možda nikad neće vidjeti dosuđeni iznos, ali ističe da je – nakon desetljeća kampanje – sama presuda „vrijednija od novca” jer napokon imenuje i osuđuje nepravdu koju su tisuće ljudi pretrpjele u tišini.