Najuspješnija hrvatska skijašica svih vremena Janica Kostelić u emisiji „(Ne)uspjeh prvaka”, koju vodi Slaven Bilić, otvoreno je progovorila o promjenama u svom sportu, vlastitim lekcijama s vrhunca karijere i današnjem pritisku na mlade sportaše.
Bivša olimpijska pobjednica smatra da je moderni slalom pretvoren u precizno mjerenu rutinu koja ne nagrađuje istinsku vještinu: „Uzmeš metar, zabiješ kolac i dobiješ stazu istog ritma od starta do cilja – ‘skill’ nula.” Sličan trend, kaže, vidi u cijelom sportu koji se „pokušava približiti široj masi”, ali pritom briše razliku između prosjeka i vrhunskog.
Osvrnula se i na epizodu koju naziva presudnom pljuskom. Iako je dominirala u slalomu, jednom nije ušla u drugu vožnju, što ju je, priznaje, prizemljilo: „Shvatila sam da džabe ja tu pobjeđujem… od tada mi je cilj bio samo ući u drugu vožnju.”
Posebno je obranila oca Antu, često kritiziranog zbog zahtjevnog postavljanja staza: „Zato jer je postavljao staze gdje moraš razmišljati… Potrudi se.” Sama je, dodaje, uvijek naglašavala važnost što manjeg broja pogrešaka jer „one oduzimaju strašno puno vremena”.
Razgovor je otvorio i vječnu raspravu o talentu, radu i sreći. „Možeš biti talentiran koliko hoćeš, ali ako ne radiš kako spada, taj talent…”, započela je Kostelić, a Bilić dovršio misao o nužnosti rada za „najbolju verziju sebe”. Janica je pritom naglasila da je „sreća nusproizvod pravilno organiziranog djelovanja”.
Iako je obilježila povijest skijanja, danas sumnja da bi jednako uspjela: društvene mreže donijele su pritisak kojemu se mladi teško odupru. „Danas svi imaju pravo na internetu stvarati mišljenje o tebi… teško je ostati imun”, kaže.
Kada je riječ o djeci, zagovara kasniji početak ozbiljnog treniranja: „Sport je postao puno prerano preozbiljan… Sedmogodišnjak ne treba toliko vremena provoditi u ozbiljnom konceptu igre.” Vlastitoj djeci sport predstavlja ponajprije kao zabavu, uvjerena da se kroz igru najbolje uči radosti kretanja.
Svojim promišljanjima Janica Kostelić opet je podsjetila zbog čega i nakon karijere ostaje autoritet: bez dlake na jeziku brani stručnost, rad i zdrav odnos prema sportu – i prema djetinjstvu.