Sivo zdanje na rubu Trilja, okruženo ogradom koja se lako preskoči, službeno je Tranzitni prihvatni centar za strance. Otvoren 2017. uz potporu europskih fondova, danas može primiti 62 osobe – među njima do 14 žena – i dio je trodijelnog sustava detencije kojim Hrvatska raspolaže uz Ježevo i Tovarnik.
Voditelj centra Ante Samardžić navodi da su se 2025. najčešće pojavljivali državljani „Turske, Nepala, Indije i Egipta”, a krajnji cilj većine su Njemačka, Norveška ili Danska. Prosječan boravak traje dvadeset dana: u tom se razdoblju provjerava identitet, prikuplja dokumentacija i odlučuje o readmisiji u Bosnu i Hercegovinu ili o povratku u zemlju podrijetla. „Kada postoje dokazi da je osoba boravila na teritoriju Bosne i Hercegovine, sljedeći je korak službena komunikacija između hrvatskog MUP-a i njihovog MUP-a”, objašnjava Samardžić.
Centar funkcionira po strogim, ali osnovnim pravilima. Po dolasku se migrantima oduzima odjeća radi pranja, dobivaju čistu garderobu, higijenski paket i tri obroka dnevno – maloljetnici četiri. Zamjenik voditelja Mario Kraljević kaže: „Najčešće su umorni i gladni.” Prehrana se, gdje je potrebno, prilagođava vjerskim pravilima; za muslimane se posebno nabavlja hrana s halal certifikatom, a dostupni su i molitveni ćilimi.
U zgradi su ambulanta, društvene prostorije i dječje igralište, a boravak na otvorenom osiguran je na krovu. Neovisni nadzor provode Ured pučke pravobraniteljice, Međunarodna organizacija za migracije i Hrvatski Crveni križ, koji korisnicima dijeli telefonske kartice i psihosocijalnu potporu. Iz sinjskog Crvenog križa navode da po potrebi donose autosjedalice, pelene ili sklopive krevetiće za obitelji.
Ozbiljnijih incidenata u devet godina nije bilo, a lokalno stanovništvo s migrantima gotovo da i ne dolazi u doticaj. Za većinu ljudi iza kapije Trilj ostaje „mjesto između dvije granice” – kratka pauza prije povratka u staro ili, rjeđe, nastavka prema zamišljenom boljem životu.