Neuredan prizor u samoj starogradskoj jezgri Rovinja nedavno je razotkriven kad je vjetar—or možda tek nečija ruka ili noga—odvalio dasku kojom je bio zatvoren improvizirani „prozor”. Kroz otvor se ukazala unutrašnjost zidanog prizemnog prostora, pretvorena u skladište za odbačene predmete. Tko je ondje odlagao neželjene stvari, vlasnik ili prolaznici, danas je manje važno od činjenice da je riječ o još jednom primjeru zapuštenosti iza ugla dotjeranih ulica namijenjenih turistima.
Sličnih devastiranih lokacija u gradu ima više. Uz samonarušene prizemnice, godinama propadaju i veći kompleksi poput nekadašnjeg Hotela Rovinj, nekoliko bivših odmarališta, napuštenih štalica te prostora poznatog kao Obrada. Ti su objekti istodobno arhitektonska rana i društveno ogledalo: dok vanjština starog grada blista pred gostima, njegova „nutrina” ponire pod slojevima nebrige.
Zapostavljanje se, slažu se stanovnici, ne događa naglo. „Izvana gladac, iznutra jadac”, prisjećaju se starije Rovinjke mudrosti koja danas odzvanja jače nego ikad. Upozoravaju da tihi nemar nastaje postupnim skretanjem pogleda s problema—dok fasade sjaje, a interijeri tonu u zaborav.
Gradske vlasti najavljivale su planove za obnovu pojedinih lokacija, no konkretni radovi uglavnom izostaju. U međuvremenu, rupe u daskama i dalje otkrivaju pravu sliku: grad koji se ponosi svojom ljepotom, ali prešućuje mjesta gdje ona polako kopni.