Kaštelanin Ivica Vastić krajem osamdesetih slovio je za jednog od najtalentiranijih napadača dalmatinskog nogometa. U rodnoj je Gomilici nosio dres tadašnjeg GOŠK-a (Jugovinila) i već sa 16 godina upao među seniore.
„Taj mi je korak puno značio: odmah sam se susreo s ‘odraslim’ nogometom i suparnicima od kojih se moglo učiti”, prisjetio se nekadašnjih protivnika s dalmatinskih travnjaka među kojima su bili Bogdanović, Adamović i Šećer.
U to je vrijeme splitskim Poljudom još odzvanjala slava centarfora stasalih u Kaštelima, pa su ga mnogi uspoređivali s današnjom zvijezdom Markom Livajom – Vastić je, govorkalo se, bio „Livaja prije Livaje”. No premda je po stilu i učinku prizivao bijeli dres, priliku u Hajduku nikada nije dočekao. Umjesto toga odabrao je put koji će ga odvesti do gotovo 300 postignutih pogodaka i statusa klupske legende – samo ne pod poljudskom sjevernom tribinom.
Priča o napadaču iz Gomilice stoga ostaje svojevrsna dalmatinska nogometna what-if kronika: lokalni dečko koji je na početku karijere izgledao predodređen za Hajduk, ali je najveće domete ostvario daleko od splitskih reflektora.
