Ivica Matković danas puni 72 godine – i malo je ljudi koji su s Hajdukom prošli toliko različitih uloga. Bio je prvotimac, trener juniora i seniora, voditelj omladinske škole, a u više navrata i prvi čovjek struke kojem je legendarni Tomislav Ivić najviše vjerovao.
Trenerski dar koji je naslijedio od Ivića Matkovića je vodio od Fenerbahçea i Marseillea do iranskog Persepolisa, a u Hrvatskoj je zadužio Šibenik, Zadar, Zagreb, Osijek, Cibaliju i Kamen Ingrad – u doba kada su svi bili stabilni, ambiciozni prvoligaši.
Sjećanje koje se najčešće vraća ljubiteljima Bijelih njegovo je slavlje 12. listopada 1999. U Slavonskom Brodu, na stadionu „Stanko Vlainić Dida”, Matković je na vlastiti rođendan izveo Hajduk koji je Hrvatskog dragovoljca pregazio 5:0.
Struka je tog dana iznenadila – Josip Skoko povučen je na libera i odigrao perfektnu partiju, a golove su postigli Zvonimir Deranja (2), Mate Baturina, Jurica Vučko i Joso Bulat. Postava u sustavu 3-4-1-2 izgledala je ovako:
Pletikosa – S. Matić, Skoko, H. Vuković – J. Bulat, Musa, I. Leko, J. Mujdža – J. Vučko – Baturina, Deranja.
Sezona je bila burna: Matković je naslijedio Ivana Katalinića nakon europskog ispadanja od Levskog, a kasnije ga je smijenio Pero Nadoveza – treća promjena trenera u jednoj godini na Poljudu.
Igračku karijeru Matkoviću je usporila teška fraktura noge na ljetnim pripremama 1974., no ostao je uz klub. Kad ga spominjemo uz Gorana Vučevića, nije slučajno: obojica su u Hajduku obavljala gotovo sve funkcije, pa i onu sportskog direktora.
Danas živi povučeno u rodnom Škripu na Braču, gdje se, kako sam kaže, dani mjere maslinama, vinom i jutarnjim pijetlovima. Ako ga pitate, nikad nije kasno za kavu u konobi i sat nostalgije o „onome Hajduku” – onom kojeg je sam stvarao.
Sretan rođendan, treneru – i hvala za sve bijele priče.
