Legendarni hrvatski skijaš Ivica Kostelić osvrnuo se na karijeru obilježenu vrhunskim rezultatima, ali i čestim ozljedama, istaknuvši pritom koliko ga je pogodilo ono što je svojedobno doživjela njegova sestra Janica.
„Užasno je što su napravili Janici, ta je ljaga teško izbrisiva”, kazao je Kostelić, podsjetivši da su oboje prolazili kroz izazove daleko od skijaških staza.
Prisjećajući se vlastitog puta, osvajač jednog velikog i pet malih kristalnih globusa otkrio je koliko je detaljno pristupao rehabilitacijama:
„Najteže mi je bilo prebroditi one prve ozljede jer nisam znao što me čeka. Nakon toga sam stekao neku sliku o tome, a kada znaš koji je sljedeći korak u oporavku, onda je sve to puno lakše.”
Kostelić je vodio bilješke o svakoj fazi oporavka pa ih primjenjivao pri kasnijim ozljedama, što mu je omogućilo brze povratke usred sezone. No psihološki teret nije bio zanemariv:
„Čovjek ima svoja očekivanja, a fiziologija ima svoja ograničenja i tu treba pronaći ravnotežu.”
Posebno je naglasio važnost sprječavanja odumiranja propriocepcije – osjeta položaja i pokreta tijela – jer je, kako kaže, „poznato da su živci ti koje je nakon ozljede najteže vratiti”. U skijanju, sportu u kojem je propriocepcija presudna, to često bude zanemareno, pa rehabilitacija nerijetko ispašta.
I dok se Ivica sustavno borio s vlastitim ozljedama, javne kritike upućene Janici smatra nezasluženima i dugoročno štetnima: ljaga nanesena njenom imenu, tvrdi, teško će se potpuno izbrisati.
Unatoč svemu, oboje su ostali među najvećim hrvatskim sportašima, a njihova sposobnost povratka nakon ozljeda i dalje služi kao inspiracija brojnim mladim sportašima.