Splitski pisac Ivica Ivanišević u Zagrebu je predstavio svoj jedanaesti roman „Nešto na žlicu”, krimić koji paralelno prati dvije priče – jednu smještenu u sadašnjost, drugu u 1944. godinu.
U središtu suvremenog zapleta je rastavljeni, mrzovoljni inspektor Nalis koji pokušava pronaći otetu bivšu suprugu. Povijesna linija, nadahnuta dokumentima Ivaniševićeve pokojne majke, otvara pitanja o partizanima i njihovim suvremenim osporavateljima, pokazujući kako se stare rasprave neprestano vraćaju.
Autor je otkrio da se Nalis vraća na scenu na traženje čitatelja: lik se prvi put pojavio u romanu „Sutra je novi ručak”, ali je tada odmah umirovljen. „Htio sam napisati ozbiljan krimić, ali kad sam krenuo, humor se sam probio”, kazao je Ivanišević, priznajući da ga upravo takva neplanirana mješavina najviše veseli.
Humor, kaže, u književnosti često biva podcijenjen: „Meni je glupo dokazivati da ne postoje trivijalni žanrovi, postoje samo trivijalne knjige. Da, naravno, 98 posto krimića ne valja ništa. Ali 98 posto umjetničke književnosti ne valja ništa. To je zato što su diletanti uvijek većina u svemu.”
Roman je, kako primjećuje urednica i voditeljica predstavljanja Dunja Matić, „ležerniji i lakši” od prethodnika, a hrana se provlači kroz gotovo svaku stranicu – premda glavni junak »nikad ne jede nešto na žlicu«. Ivanišević pojašnjava da za njega priča uvijek započinje likovima: „Prvo se stvorio on pa je iz njega izašla priča. Likovi moraju biti jasni, a opet slojeviti – poput svih nas.”
„Nešto na žlicu” donosi detektivski zaplet, povijesnu pozadinu i dozu apsurdnog humora – recept zbog kojeg autor vjeruje da će opet iznenaditi i sebe i publiku.