Ivan Krstitelj zauzima jedinstveno mjesto u kršćanskoj tradiciji: asket, prorok i čovjek čija je misija bila „pripraviti put Gospodinu”. Prema evanđeoskim zapisima, u tridesetoj se godini povukao u pustinju gdje se molitvom i pokorom pripremao za javno djelovanje. Njegove propovijedi o obraćenju bile su oštre, ali uvjerljive, pa su ljudi masovno dolazili na obale Jordana tražeći krštenje i riječ ohrabrenja.
Ključni trenutak Ivanova života – i kršćanske povijesti – dogodio se kada je na Jordan stigao Isus iz Galileje. Krštenjem u rijeci Isus simbolično izlazi iz anonimnosti te započinje svoju javnu službu propovijedanja, poučavanja i čudesa. Ivan ga tada prepoznaje kao očekivanog Mesiju, ispunivši vlastitu misiju navjestitelja.
Sudbine dvaju rođaka okončale su se mučeničkom smrću. Ivana je pogubio kralj Herod nakon što ga je prorok javno ukorio zbog veze s Herodijadom, suprugom svoga brata. Isus je, pak, razapet po nalogu rimskog upravitelja Poncija Pilata, pod pritiskom židovskih vjerskih vođa.
Iako su obojica skončala nasilno, njihova su djela postavila temelje kršćanske vjere: Ivanovo pozivanje na pokoru otvorilo je srca mnogih, a Isusovo poslanje donijelo poruku spasenja koju milijuni i danas slijede.