ZADAR – Već pri prvom dolasku u Dalmaciju islandski rukometni trener Gudmundur Sigurdsson osjetio je, kako kaže, „ljubav na prvi pogled”. Svoju simpatiju prema lokalnom ritmu života sažeo je u jednu riječ:
„Obožavam to vaše stanje fjake.”
Unatoč priznanju da ga je ležernost Zadra osvojila, Sigurdssonovu mirnoću na klupi prate iznenadni bljeskovi temperamenta. Sam opisuje taj kontrast i vlastiti trenerski credo:
„Profesionalni sportaši imaju svoje prirodne granice, a na nama je da ih pomičemo i da ih uvjerimo kako mogu napraviti još jedan korak dalje kad se to objektivno čini nemoguće.”
Klub kontra reprezentacije Sigurdsson razlikuje dva potpuno različita svijeta: svakodnevni rad u klubu i kratka, intenzivna okupljanja reprezentacije.
„U klubu ste s igračima svaki dan, to je sigurna zona. U reprezentaciji ih ponekad imate samo dva ili tri dana prije utakmice. U tim trenucima postajete menadžer – strateški birate igrače koji najbolje funkcioniraju zajedno, tražite brza i jednostavna rješenja te pružate povratne informacije.”
O sebi govori kao o treneru koji se ne rasipa riječima:
„Općenito sam prilično opušten. Ne govorim previše, ali kada nešto kažem, želim da me istinski čuju. Ne vičem često, ali kada vičem, želim da znaju da je to što im govorim važno.”
I dok analytičari već raspravljaju hoće li nordijska hladnoća pomiješana s dalmatinskom fjakom biti dobitna kombinacija, Sigurdsson je siguran u jedno – granice njegovih igrača tek treba pomaknuti.