Iranski napadač Mehdi Taremi zabio je u subotu svoj osmi ovosezonski pogodak za Olympiakos i donio pobjedu 2:0 protiv Atromitosa, kojom je atenski klub preuzeo vrh grčke Superlige. No, umjesto uobičajenog slavlja ispred navijača, 33-godišnjak je ostao miran, sklopio ruke i kratko se poklonio travnjaku.
„To zapravo ima veze s uvjetima u mojoj zemlji”, objasnio je nakon utakmice. „Postoje problemi između naroda i vlade. Ljudi su uvijek uz nas i zato smo i mi uz njih. Nisam mogao slaviti u znak solidarnosti s iranskim narodom. Znam da bi navijači Olympiakosa voljeli da se radujem, ali ja ne slavim pogotke, u znak solidarnosti s onim što iranski narod proživljava.”
Taremijevu poruku kod kuće, međutim, gotovo nitko nije mogao čuti. Iranske vlasti prije desetak dana gotovo su potpuno ugasile pristup internetu i presjekle većinu komunikacijskih kanala. Poruke ostaju nedostavljene, e-mailovi se ne primaju, a mnoge web-stranice su nedostupne. Ta digitalna blokada prati najžešći val prosvjeda u zemlji od Islamske revolucije 1979. godine.
Prosvjede je potaknula eksplozija inflacije i nagli kolaps nacionalne valute, ali su se brzo pretvorili u otvorenu pobunu protiv autoritarnog režima. Odgovor države bio je brutalan: prema procjenama međunarodnih promatrača, oko 2 400 prosvjednika je ubijeno, a više od 18 000 uhićeno otkako su snage sigurnosti krenule u gušenje demonstracija.
Za milijune Iranaca u inozemstvu prekid interneta pretvorio se u dane iščekivanja i straha. Poruke članova obitelji i prijatelja ne prolaze, pa mnogi tek iz fragmentiranih izvješća doznaju o nestancima, pritvaranjima ili pogibijama najbližih.
U takvoj atmosferi Taremijeva suzdržanost na travnjaku dobiva posebnu težinu. Iranski navijači unatoč medijskoj blokadi pronalaze načine da vide snimke njegova nastupa, a društvenim mrežama već kruže kratki video-isječci na kojima se dijeli gesta nogometaša koji je odbio proslaviti gol – ne iz bahatosti, nego iz solidarnosti.
Taremi, koji je prije Pireja nosio dres Porta i Intera, među rijetkim je istaknutim sportašima koji javno kritiziraju represiju u Iranu. Njegov potez izazvao je odobravanje dijaspore i brojnih grčkih navijača, premda, kako sam kaže, razumije da bi navijači Olympiakosa radije vidjeli uobičajenu proslavu.
I dok se grčki stadion radovao rezultatu, na tisuće kilometara istočnije trajala je sasvim druga borba: ona za osnovne slobode i život bez straha. Taremi je svoj doprinos dao tihim, ali glasnim činom – golom bez slavlja.