Dok svjetska pozornost ostaje usmjerena na izravan američko-izraelski napad na Iran 28. veljače, u Iraku se gotovo neprimjetno otvorila nova linija fronta koja iz dana u dan postaje sve krvavija.
Iranska vojska i povezane šijitske milicije započele su seriju topničkih i raketnih udara na američke baze diljem zemlje, dok Sjedinjene Države uzvraćaju zračnim bombardiranjem postrojenja i skladišta oružja tih skupina. Istodobno su u Bagdadu granatirani američki diplomatski objekt, a nedugo potom napadnute su i izraelske te američke baze u Jordanu.
Irački ministar vanjskih poslova Fuad Husein upozorio je da je država kao „talac dviju sukobljenih strana”, jer se borbe proširuju s juga sve do poluautonomnog Kurdistana na sjeveru. U toj je regiji gotovo svakodnevan i napad bespilotnim letjelicama i granatiranje američke zračne baze u Irbilu, kao i oružani pritisak na kurdske frakcije koje Washington smatra ključnim partnerom.
Novi val žrtava • Jedna proiranska milicija potvrdila je da su u zračnom udaru na njezinu bazu na sjeveru Iraka poginula najmanje četiri borca. • Bagdad je službeno prosvjedovao Tel Avivu nakon izvješća o prodoru izraelskih specijalaca i više ciljanih napada na položaje šijitskih brigada na zapadu i jugu zemlje. • Pojavile su se i tvrdnje da američki i izraelski specijalci provode operacije traganja i uništavanja na iračkom tlu, što je dovelo do sukoba s iračkim regularnim snagama i dodatnih smrtnih slučajeva.
Napad na tankere i naftna blokada Sukob se prelijeva i na more: dva tankera koja su prevozila iračku naftu zapaljena su raketama ispaljenima iz pravca Irana, pri čemu je najmanje jedna osoba poginula. Vlasti su zbog sigurnosti privremeno zatvorile naftne terminale, upozorivši da bi daljnji napadi mogli ozbiljno ugroziti izvoz i prihode države. Iran je preuzeo odgovornost za pogođeni brod koji plovi pod zastavom Maršalovih Otoka, a u stvarnom je vlasništvu američke kompanije.
Tko su milicije? Šijitske oružane skupine koje danas djeluju u Iraku formirane su uglavnom nakon američke invazije 2003. godine. Danas ih je nekoliko desetaka, a procjenjuje se da raspolažu s više od 100 000 boraca. Dio njih uklopljen je u službene sigurnosne strukture, a neke su od 2014. ratovale rame uz rame s američkom koalicijom protiv ISIL-a. Unatoč povremenoj suradnji, napetosti s američkim snagama nikada nisu u potpunosti nestale.
Kako dalje? Eksplozije, dronovi i artiljerija pretvorili su Irak u neurtralno bojište ne samo regionalnih, već i globalnih aktera. Dok Teheran pokušava potkopati američku prisutnost, Washington i njegov bliskoistočni saveznik nastoje ograničiti iranski utjecaj. U međuvremenu, civilno stanovništvo i ključna energetska infrastruktura Iraka ponovno su izloženi razarajućem pritisku – i bez jasnog naznaka da bi se spirala nasilja mogla uskoro zaustaviti.