Zlatan Ibrahimović u drugom je dijelu emisije „(Ne)uspjeh prvaka: Specijal sa Slavenom Bilićem” skinuo veo s blještavila profesionalnog nogometa i, neuobičajeno otvoreno, progovorio o pritiscima velikih transfera, prvoj gladi u Amsterdamu te susretu koji mu je promijenio karijeru.
Švedski napadač bosanskohercegovačkih korijena prisjetio se dolaska u AFC Ajax 2001. godine, kada je s 20 godina postao najskuplje pojačanje u povijesti Malmöa FF. „Kupili su me za rekordan iznos. Pritisak je već tu – stres, rezultati… drugi svijet. Nema vremena, nema strpljenja”, opisao je Ibrahimović, priznajući da prvih mjesec dana nije imao ni za hranu: „Otvorim frižider – nema ništa. Spavao sam kod Maxwella na Ikein-u madracu tri tjedna.”
Nogometni svijet nazvao je „agresivnim i prljavim”, objašnjavajući da se u njemu „sve prodaje” i da igrači moraju „ili jesti ili će biti pojedeni”. Ta ga je, kaže, brutalnost natjerala da razvije samopouzdanje koje su mnogi pogrešno tumačili kao aroganciju.
Presudni trenutak stigao je kada je shvatio da u Ajaxu ima „najgori ugovor”. Do tada je ignorirao agente, ali tada je, ističe, potražio Minu Raiolu. Susret je bio filmski: „Dođe Mino kao Sopranos, mali, stomak… Uđemo, jedemo sushi, a on izvadi statistiku najboljih talijanskih napadača i moju: ‘Gdje te mogu prodati s ovim brojkama?!’” Ibra je u tom trenutku imao tek tri gola u 27 nastupa.
Ibrahimović tvrdi da je upravo ta kombinacija brutalne iskrenosti i jasne vizije bila ključna za kasniji uspon koji ga je odveo u Juventus, a potom i u Inter, gdje je, kako kaže, „napravio nešto što će biti zapisano u povijesti”.
I dok se iza velike karijere krije blještava vitrina trofeja, Ibrahimović je zaključio kako se svaki igrač istinski upozna tek kad „adrenalin padne” i ostane nasamo sa sobom: „Tada vidiš gdje si, što ti nedostaje i što trebaš raditi.”