Legendarni švedski napadač Zlatan Ibrahimović u svojoj autobiografiji „Ja sam Zlatan Ibrahimović” prvi je put detaljno opisao dramatične dane nakon rođenja sina Maxija, kada se pokazalo da se dječak bori za život.
Već u prvim tjednima roditelji su primijetili da novorođenče „često povraća i ne dobiva na težini”. Liječnici su ubrzo potvrdili ozbiljan problem sa želucem, a Ibrahimović priznaje da ga je osjećaj nemoći potpuno paralizirao.
„Cijelo mi je tijelo bilo u grču. Nikad se nisam osjećao ovako nemoćno”, zapisao je napadač, prisjećajući se trenutka kada je sa suprugom Helenom shvatio da je operacija neizbježna. „Maxi je svakim danom bio sve slabiji, izgledao je kao da ga život napušta.”
Do bolnice je uletio ravno s važnog poslovnog sastanka, danas više ni ne pamti put, samo miris hodnika i inkubatora u kojem je ležao jedva kilogram težak dječak priključen na cjevčice. Slomljen prizorom, okrenuo se prema supruzi i priznao: „Volim vas oboje, ti si mi sve, ali ne mogu ovo podnijeti. Nazovi me za sve što trebaš”, nakon čega je, kako piše, doslovno pobjegao iz bolnice.
Srećom, operacija je uspjela. Maxi danas nosi tek ožiljak na trbuhu, a zdravstveno je, kaže ponosni otac, „zdrav kao i svako drugo dijete”. Ipak, sjećanje na inkubator ne blijedi: „Taj trenutak često mi se vraća u mislima i daje mi drugačiju perspektivu na život.”
Ibrahimovićeva ispovijed otkriva krhku stranu zvijezde poznate po nepokolebljivom samopouzdanju i nadimku „lav”. Nogometaš priznaje da ga je sinovljeva borba naučila koliko je tanka granica između sportskog glamura i roditeljske bespomoćnosti – lekcija koju, kaže, neće nikada zaboraviti.