Dana 14. ožujka Jozo Zeljko trebao je, da nije zločinačkog metka, u miru proslaviti rođendan s obitelji. Rođen 1953. kao drugo od četvero djece Slavke rođ. Kustura i Danka Zeljka, ovaj Vukovarac postao je jedan od prvih branitelja koji je na gradske položaje podigao hrvatsku trobojnicu.
Ljeto 1991. zateklo ga je na vukovarskom punktu udaljenom tek dvadesetak metara od kuće u kojoj je živio. Položaj je bio krajnja crta hrvatske obrane prema Negoslavcima, selu s većinski srpskim stanovništvom. Unatoč svakodnevnoj paljbi, Zeljko je uporno dežurao na straži i odbijao skinuti zastavu uz riječi: „Hrvatsku zastavu ćete skinuti preko mene mrtvog.”
Godinama kasnije, upravo na svoj rođendan, njegovi su ga najmiliji ispratili na vječni počinak. Priča o Jozu Zeljku ostala je jedna od najneobičnijih i najtragičnijih vukovarskih sudbina – simbol ustrajnosti grada koji se nije dao pokoriti.