Svjetski dan močvarnih staništa, koji se svake godine obilježava 2. veljače, stavio je pod reflektore hrvatska vlažna područja – jedan od najvrjednijih domaćih prirodnih resursa. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije poručuje da su naši močvarni ekosustavi i dalje „relativno dobro očuvani”, no istodobno upozorava na sve izraženije pritiske na pojedina staništa i vrste.
Prema podacima Ministarstva, u Hrvatskoj je evidentirano gotovo 3 900 lokaliteta koji se mogu izdvojiti kao cjelovite močvarne cjeline te 11 velikih kompleksa ukupne površine veće od 800 000 hektara. Većina se proteže poplavnim nizinama velikih rijeka, a pet područja nosi međunarodnu Ramsarsku oznaku: Kopački rit, Lonjsko i Mokro polje, donji tok Neretve, ribnjaci Crna mlaka te Vransko jezero kod Biograda.
Zahvaljujući dvostrukoj zaštiti – ekološkoj mreži Natura 2000 i nacionalnom sustavu zaštićenih područja – ključni dijelovi tih staništa dobivaju dodatni sloj sigurnosti. Primjeri poput Parka prirode Lonjsko polje, Kopačkog rita i dijelova delte Neretve pokazuju kako se pravni okvir može pretočiti u praksu dugoročnog očuvanja i održivog upravljanja.
Unatoč tome, Ministarstvo primjećuje da „stanje određenih staništa i vrsta pokazuje manje povoljne trendove” te ističe da se na brojnim lokacijama već provode aktivne mjere restauracije – od košnje i uklanjanja drvenastih invazivnih vrsta do vraćanja autohtonih biljaka. Posebno su osjetljivi tršćaci uz velike rijeke i šaranski ribnjaci kontinentalne Hrvatske, premda se upravo oni još drže među bolje očuvanim segmentima domaćeg močvarnog krajobraza.
Stručnjaci upozoravaju da degradacija močvara ne znači samo gubitak staništa za ptice, ribe i vodozemce, nego i slabljenje prirodne zaštite od poplava, smanjenje kapaciteta za pohranu ugljika te osiromašenje lokalnih zajednica koje ovise o tradicionalnom ribarstvu ili ekoturizmu.
Svjetski dan močvarnih staništa stoga služi kao podsjetnik da je, unatoč još uvijek solidnoj startnoj poziciji, budućnost hrvatskih močvara daleko od zajamčene – a odluke koje se donesu danas mogle bi presudno oblikovati pejzaž riječnih nizina već u sljedećem desetljeću.