Hrvatska se, unatoč nizu političkih i sigurnosnih potresa u okruženju, i dalje percipira kao jedna od najsigurnijih zemalja svijeta, pokazuje analiza Vladimira Milinovića, medijskog stručnjaka i političkog konzultanta iz INMS-a.
Milinović podsjeća da su se proteklih godinu dana u Srbiji, Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori nizali „politički potresi”, sve od masovnih prosvjeda u Beogradu do najava odcjepljenja Republike Srpske. Hibridne prijetnje – kombinacija propagande, kibernetičkih napada i političkog utjecaja – postale su, tvrdi, dominantni oblik destabilizacije u regiji.
„Ne postoji izravna prijetnja hrvatskom teritoriju ni građanima, ali globalna prebivanja snažno utječu na društveni i gospodarski ambijent zemlje”, citira Milinović posljednje javno izvješće SOA-e. Istodobno, Global Peace Index za 2025. Hrvatsku svrstava na 19. mjesto među 163 države.
Autor upozorava da utrka u naoružavanju Hrvatskoj i Srbiji daje „novo značenje”. Dok susjedi kupuju oružje već šestu godinu zaredom, u Zagrebu se – kako kaže – još vodi rasprava o „previsokim troškovima” obrane. „Snaga je nužno jamstvo mira”, zaključuje.
Sigurnost, napominje, ne počiva samo na oružju. Sustav obuhvaća modernu vojsku, policiju, kibernetičku zaštitu (NCSC-HR) i obavještajne službe koje prate društvene trendove, štiteći demokratski poredak i gospodarstvo. Međutim, pretjerani osjećaj sigurnosti mogao bi zamagliti ranjivosti koje hibridne prijetnje svakodnevno testiraju – od preleta dronova iznad vojarni do dezinformacijskih kampanja na društvenim mrežama.
Zbog promjena unutar NATO-a, Milinović smatra da Hrvatska mora prijeći iz politike simboličnog slanja malih kontingenata u „format snažnog HV-a” koji može konkretnije pomoći saveznicima. Navodi razgovor poljskog predsjednika sa Zoranom Milanovićem: „Lijepo je što nosite zastavu, ali možete li ih poslati malo više?”
Za dugoročnu otpornost predlaže „korak unatrag u budućnost” – jačanje opće vojne obuke i uključivanje šire javnosti u obrambene pripreme. Time bi Hrvatska, drži, ostala ne samo „otok stabilnosti” nego i primjer kako suverenitet znači odgovornost i prema regiji.