Hrvatska je 2025. nastavila koračati prema članstvu u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), no vanjskopolitičku sliku obilježili su zategnuti odnosi i domaći institucionalni zastoj.
Početkom godine predsjednik Republike Zoran Milanović, osnažen gotovo plebiscitarnom izbornom pobjedom, pružio je ruku suradnje premijeru Andreju Plenkoviću. Premijer je gestu nazvao tek „PR potezom”, ali su unatoč početnom podcjenjivanju tiho pokrenuti razgovori o imenovanju novih veleposlanika.
Ti su pregovori, vođeni daleko od očiju javnosti, potrajali mjesecima. Milanović je, prema vlastitim riječima, svoj prvotni popis smanjio na „samo četvrtinu kandidata” ne bi li olakšao dogovor. Unatoč tome, do kraja godine dvije strane nisu uspjele postići konačan sporazum, pa Hrvatska u ključnim diplomatskim centrima još uvijek nema potvrđene predstavnike.
Istodobno je Zagreb učvrstio veze s pojedinim susjedima, dok su odnosi s drugima ostali opterećeni otvorenim pitanjima. Detalji sporova nisu službeno objavljeni, no diplomatski krugovi upozoravaju da dugotrajan vakuum oko veleposlaničkih imenovanja dodatno otežava rješavanje bilateralnih nesuglasica.
Premda je rad na pristupanju OECD-u ocijenjen naprednim i tehnički zadovoljavajućim, politička neusklađenost između Pantovčaka i Banskih dvora sve češće se navodi kao potencijalna kočnica. Vanjskopolitički analitičari podsjećaju da članice OECD-a očekuju dosljednu i predvidljivu diplomaciju, što Hrvatska trenutačno ne demonstrira.
Bez obzira na poruke optimizma iz Ministarstva vanjskih poslova, ključne odluke i dalje čekaju zeleno svjetlo s dvaju brda. Ako se predsjednik i premijer ne usuglase o diplomatskom kadru, upozoravaju stručnjaci, proces priključenja elitnom gospodarskom klubu mogao bi se odužiti i ući u novu, neizvjesnu fazu.
