Kad se god govori o svakodnevnim troškovima, službena slika često naglašava štednju i okretanje svakog centa. Ipak, internetska rasprava na platformi Reddit pokazala je da je dio građana umoran od vječnog stezanja remena i spreman povremeno potrošiti na sitnice koje čine život ugodnijim.
Autor teme, muškarac u kasnim tridesetima s urednim prihodima, opisao je kako ga proganja odgojni refleks „života na minimumu”. Prisjetio se dječjih uputa: „Ne trebaju ti nove patike dok se stare ne raspadnu” i „Sjesti na kavu u gradu? Pa ima kave kod kuće.” Iako danas zarađuje dovoljno da ne brine o idućoj plaći, osjeća grižnju savjesti pri svakoj „nepotrebnoj” kupnji.
Prekretnica je, kaže, došla kad je suprugu nagovorio da ode u bolji frizerski salon i sredi obrve. „Trošak nikakav,” napisao je, ali zadovoljstvo koje je trajalo danima bilo je neprocjenjivo. Nakon toga su angažirali i čistačicu koja je za 50 eura četiri sata detaljno uredila kuću. Umjesto olakšanja, uslijedilo je pitanje: jesu li pogriješili što su si olakšali život?
Odgovori drugih korisnika potvrđuju da mnogi osjećaju isti pritisak, ali ipak posegnu za malim luksuzima. Najčešće spomenute „slabosti” bile su:
• skuplji mehanički tipkovnički sklopovi – „realno preskupi, ali ne žalim niti centa”;
• kvalitetan šampon koji rješava perut i svrbež;
• sladoled „od 6 eura umjesto zaleđene vodice”;
• ergonomsku uredsku stolicu i mekani kauč, „vrijedi svakog centa”.
Jedan sudionik podijelio je savjet ujaka: „Uvijek živi malo iznad svojih mogućnosti.” Pojašnjenje nije poziv na minus, nego na promišljeno ulaganje u bolju verziju onoga što si već možemo priuštiti – bolju jaknu, izlet koji ćemo pamtiti, aktivnost koja možda nikad više neće doći na red.
Zaključak rasprave mogao bi se svesti na jednostavno pitanje: čemu novac ako ne donosi kvalitetu života? Štednja ostaje važna, ali mnogi su odlučili da povremeni izlet, dobra frizura ili udobna stolica vrijede više od dodatne stavke na štednoj knjižici.