Američki pritisak na Latinsku Ameriku otvara nova pitanja o budućnosti Kube, karipskog otoka koji već 66 godina živi pod trgovinskim embargom Washingtona.
Sjedinjene Američke Države nedavno su, prema navodima iz karipskih i južnoameričkih političkih krugova, izvele otmicu venezuelskog predsjednika Nicolasa Madura i najavile da će „preuzeti kontrolu” nad bogatim naftnim poljima Venezuele. Ta nafta ključna je za kubansko gospodarstvo čiji energetski sektor, u nedostatku vlastitih resursa, ovisi upravo o isporukama iz Caracasa.
Ako se lanac opskrbe prekine, Havana bi mogla trpjeti dodatne nestašice goriva i struje, dok se stanovništvo već godinama nosi s kroničnim manjkom osnovnih dobara. Ekonomske rane, produbljene desetljećima starim američkim embargom koji blokira normalnu trgovinsku razmjenu Kube sa svijetom, prijete prerasti u otvorenu krizu.
U Bijeloj kući, prema istim izvorima, dio dužnosnika priželjkuje da kombinacija sankcija i poremećaja u opskrbi naftom dovede do unutarnjeg kolapsa kubanskog sustava. Time bi, smatraju, Havana ostala bez ključnog vanjskopolitičkog saveznika i energetskog lifelinea.
No analitičari upozoravaju da su slična predviđanja propasti Kube ponavljana i ranije – od raspada Sovjetskog Saveza do različitih zaokreta u američkoj vanjskoj politici – a kubansko je društvo ipak pronašlo načine prilagodbe. Ostaje, međutim, ključno pitanje: može li se taj otok, nakon šest desetljeća sankcija, još jednom oduprijeti pritisku najveće svjetske sile ili će ga nova energetska blokada ipak gurnuti preko ruba?